Rajko Ostojić, Vladimir Ferdelji i Margareta Mađerić nisu još nikad bili gradonačelnici Zagreba, pa ne znamo kako bi netko od njih upravljao gradom. U jednakoj su poziciji u Splitu Ivo Baldasar, Vjekoslav Ivanišević i Sanja Bilač, i za to troje možemo samo pretpostavljati kako bi se snašli u ulozi gradonačelnika.

Lako se, međutim, može dogoditi da nitko od nabrojenih niti ne đođe u priliku obnašati vrlo zahtjevne dužnosti u dva najveća hrvatska grada, pa nećemo ni doznati imaju li kapaciteta za voditi Zagreb i Split. 

   Naime, aktualni gradonačelnici Milan Bandić i Željko Kerum ponovno su u izbornoj utrci, u kojoj je prvi veliki favorit, a i šanse potonjeg vrlo su solidne. I to unatoč činjenici da građani o njihovim sposobnostima i političkoj etici sve znaju i što se na osnovu toga može izvući samo jedan zaključak, Bandić i Kerum uvjerljivo su najlošiji kandidat. Logično bi stoga bilo da su ta dva živopisna lika izborni outsideri, ali, eto, nisu. 

  Bandićeva karijera morala se okončati još prije 11 godina, kad je pijan bježao pred policijom. Da je Hrvatska tada bila normalna zemlja, Bandić bi se nakon te sramne epizode povukao u anonimnost i više mu nikad ne bi ni na pamet palo da se natječe za gradonačelnika jer ga, naravno, nitko ne bi htio podržati.

Osim toga, krajnje netransparentno radi svoj posao, nižu se kaznene prijave protiv Bandića, premda, istina, nisu procesuirane. Klijentelizam je sama srž Bandićevog shvaćanja politike, a što, pak, reći o tome kakav je on prostak. Naprosto je grozno slušati koliko je Bandić neobrazovan i prizeman. 

Sve navedeno u punoj mjeri vrijedi i za Keruma. Čovjeka koji čak zaobilazi svoje radno mjesto, a ipak je uvjeren da ga Splićani vole. Uglavnom, spomenuti dvojac kao da su politički jednojajčani blizanci. Ali, dosta ljudi, možda i većina u Zagrebu i Splitu, želi i dalje da budu gradonačelnici.

A kad je tako, tu se ne može skoro ništa napraviti. Ako Bandić i Kerum opet pobijede, njihovi protukandidati ne trebaju biti previše frustrirani. Neće oni biti glavni krivci. Nemoguće je ići kontra naroda.

Hrvati imaju o sebi jako visoko mišljenje. Oni su navodno divni i krasni i isključiva prepreka napretku zemlje su nesposobni, nepošteni i zlonamjerni političari. Kao da političari nisu odavde nego su valjda gosti u Hrvatskoj. 

   Međutim, primjeri Bandića i Keruma jasno pokazuju apsolutnu promašenost teze o sjajnom narodu i štetočinskim vlastodršcima. Ne treba za to bolje ilustracije od situacije u dva grada koji zajedno čine gotovo četvrtinu stanovništva Hrvatske, gdje građani dovode na vlast najgore od najgorih.