Ako ikada Pelješki most bude izgrađen trebalo bi ga trajno zaštititi kao spomenik političkoj taštini, samohvali i bahatosti. Nakon posljednjeg neodgovornog i amaterskog ispada ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić trebalo bi mu nadjenuti ime »HNS-ova ćuprija nad rijekom Pelješac«. Uz ispriku sjajnom književniku Ivi Andriću, jer on doista ni sa čim nije zaslužio povezivanje s hrvatskim narodnjacima. 

  Nije prošlo tako puno vremena od kada je Radimir Čačić, prvi potpredsjednik hrvatske Vlade s prefiksom »prvi«, HNS-ova perjanica i stručnjak za velike infrastrukturne projekte, ustvrdio kako se Pelješki most nikad neće izgraditi. »Bolje uzeti novac i naložiti njime peć nego ga trošiti na neracionalne i megalomanske projekte«. Tako je Čačić barem govorio dok ga mađarski sud nije proglasio krivim za prometnu nesreću u kojoj je život izgubilo dvoje ljudi. Kako se iz zatvora ipak ne može raditi u Vladi, Čačića je morala naslijediti Vesna Pusić, druga potpredsjednica Vlade s prefiksom »prva«, koja prije dva dana naprosto nije mogla odoljeti da se ne pohvali rezultatima konzultantske studije, koju financira Europska komisija. Oni su u svom radnom materijalu na temelju kojeg bi se tek trebali voditi pregovori između predstavnika Hrvatske, BiH i Europske komisije, ustvrdili kako je od 12 ponuđenih varijanti za prometni obilazak Neuma, najbolji upravo Pelješki most. 

 Ministrica je na brzaka pokušala steći dodatne političke poene u javnosti, dojaviti ekskluzivu medijima i odati ono što je trebala ostati tajna još neko vrijeme. Ne zbog skrivanja od javnosti, već zato što bi svaki odgovorni diplomat morao uvažavati proces pregovaranja s drugima, proces koji se tek treba nastaviti u osjetljivom graničnom pitanju dviju država od kojih je jedna na ulazu u Europsku uniju, a druga to neće biti još desetak godina. Time je Pusić napravila rijetko viđen diplomatski gaf o kojem najbolje svjedoči izjava potpredsjednika i povjerenika za promet Europske komisije Siima Kallasa, koji se u Zagrebu morao izmotavati pred novinarima i pravdati kako EK još nema nikakav stav o mostu, kako zbog toga nije ni došao u Hrvatsku dodajući čak i to da predstudiju o izvedivosti mosta o kojoj je govorila Pusić, još nije ni vidio. U BiH su reakcije još i gore, svode se na nevjericu, pa i prijetnje blokadom gradnje mosta zbog osporavanja suvereniteta BiH na otvorenom moru i niza drugih primjedbi. 

  Sve to jednoj odgovornoj ministrici nije bio problem, njoj je ipak najvažnije bilo pojaviti se prva kao donositelj dobrih vijesti, očito bez prethodne konzultacije s kolegama u Vladi jer ni resorni ministar prometa Hajdaš Dončić, ni premijer Milanović, prethodno nisu imali pojma o pelješkoj samohvali Vesne Pusić. 

 Ona se tako sjajno nadovezala na niz HDZ-ovih gluposti i laži u projektu Pelješac, na dva otvaranja gradilišta od strane Ive Sanadera, pa još jedno Jadranke Kosor, na njihova obećanja koja se nikada nisu ni mogla ispuniti jer je ugovor o izgradnji mosta bio neizvediv. Morao je biti raskinut i samo zaslugom uobičajene i nimalo slučajne površnosti državnog odvjetnika Mladena Bajića. Nitko zbog toga nije, a vjerojatno i neće odgovarati. 

  Ako se stvari promatraju Čačićevom logikom, Vesna Pusić sada pokušava Europi objasniti kako se naši novci ne mogu spaljivati, ali se zato novci Europske unije itekako mogu naložiti u peć pod radnim nazivom projekta »Ćuprije nad rijekom Pelješac«. Naravno da bi Pusić trebalo smijeniti. Samo što ona nije uzalud »prva«. Zbog golog interesa očuvanja vladajuće koalicije nekažnjeno može govoriti što god hoće. Zato i teče rijeka ispod mosta na Pelješcu. Voda slatka kao laži političara. Od Sanadera do Pusić.