Karamarko spriječio puč

Rikošet Nenada Hlače

Nenad Hlača



Slomljen je pokušaj puča sisačkog HDZ-a koji je na perfidan način htio oblatiti šefa stranke Tomislava Karamarka i u očima javnosti prikazati čitavu stranku kao skupinu rasističkih kretena. Plakat s crnom rukom koja drži simbol komunizma i bijelom rukom koja drži raspelo, providan je udar na temeljna načela stranke i poziv svim mračnjacima da se udruže u rušenju legitimnog stranačkog vodstva. Već i na razini simbolike vidljivo je da su sisački HDZ-ovci jurišali na predsjednika Tomislava Karamarka (Karamarko prevedeno s turskog na hrvatski znači Crni Marko). Politički analitičar zbivanja na desnici Ognjen Mač procjenjuje da sisačka ofenziva neće biti dugog vijeka. 


  – Ovdje se radi o fašističkom pokušaju da se HDZ predstavi kao opasna rasistička organizacija koja udara na temelje zapadne civilizacije. Sve se to događa uoči lokalnih izbora, no birači će ovaj izdajnički udar znati prepoznati i kazniti. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će minuta trebati sisačkim HDZ-ovcima da skinu plakate, nakon što ga izanalizira i nuncij u Zagrebu, zaključio je Ognjen Mač. 


  Ekspresno skidanje plakata u Sisku potvrdilo je ova razmišljanja. 


  Sloboda obasjala Crkvu


  Nakon dvadeset godina desničarske strahovlade sunce slobode obasjalo je i Crkvu koja je pozvala vjernike na proslavu Praznika rada 1. svibnja. Desetljeća šutnje i preziranja nekad omrznutog blagdana kojeg je prisvojila komunistička nomenklatura, prošla su zauvijek, i sad Crkva konačno diše punim plućima. Bit će lijepo vidjeti visoke crkvene ljude ujedinjene s vjernicima kako koračaju s pjesmom na usnama: Ustajte vi zemaljsko roblje… 

  Upravo je to poručio i don Gvozden Križ u svojoj poruci vjerničkom narodu: »Svi građani, a osobito građani vjernici, nakon što se upoznaju s konkretnim zahtjevima iznesenim u najavi prvosvibanjskoga sindikalnog prosvjeda, pozvani su zauzeti svoj stav i postupiti po svojoj savjesti, osloboditi se desetljećima nametanih strahovanja i postupiti kao odgovorni i slobodni ljudi«. 


  Slovenija prisvojila »kaj« 


 Poput bombe odjeknula je vijest da je Slovenija zaštitila »kaj« kao izvorno slovensku kulturnu baštinu, te slijedom toga zabranila korištenje kajkavskog u EU osim za građane s registriranim geografskim porijekom iz Slovenije. Povjerenik EU za zaštićena kulturna dobra Georg Maria Niordbuksollaenssoen istakao je da ovu odluku moraju poštivati sve članice EU, pa bi dosljedna primjena nove odredbe u svojem najrigidnijem tumačenju mogla značiti zabranu kretanja Europskom unijom svih Zagoraca i dijela Gorana.   Jedva se slegla prašina zbog gubitka hrvatskog terana, a za Banske dvore uslijedio je novi šok. Temeljno pitanje, što sada učiniti s oko milijun govornika kajkavskog narječja, ostalo je bez odgovora. 

  – Ministarstvo europskih interpelacija razmotrit će sve mogućnosti koje su na raspolaganju te poduzeti sve što je potrebno da bi se zaštitilo pravo na kajkavsko narječje u Republici Hrvatskoj, poručeno je iz Ministarstva. 


  No iz stručnih krugova stiže upozorenje da »možda nećemo imati drugog izbora nego se pouzdati u europski sud«. Pritom očito Slovenija ima na svojoj strani Europsku komisiju.   Spor oko kajkavskog narječja dobio je i globalnu dimenziju, nakon što su Rusija i Srbija zajednički predložile hrvatskoj strani zbrinjavanje viška geografski nezaštićenog kajkavskog stanovništva. 

  – Naše dvije zemlje imaju dovoljno naseljivog prostora u Čečeniji i Sandžaku, gdje bi hrvatsko kajkavsko stanovništvo bilo uvijek dobrodošlo i dočekano raširenih ruku, poručilo se s one strane Kakvaza i Drine. 


  Ugostitelji na braniku 


 Turistička predsezona stidljivo se pojavila s prvim gostima, a ugostitelji su na velikim mukama. Na osunčanoj terasi jednog malog kvarnerskog restorana nekoliko ljudi objeduje i čavrlja, a vlasnik sa ženom bojažljivo se ogleda uokolo. 


  – Misliš da će doći. Možda neće danas. Što ako ipak dođu? Evo idu neki ljudi, veli meštar Ive svojoj boljoj polovici, ustaje i iz navike otresa pregaču. 


  – Dober dan, pozdravljaju novi gosti. Lahko dobijemo kosilo…, pita gospodin gazdu restorana koji ukočeno gleda u njih. 


  – Evo, evo samo trenutak… sad ćemo mi… sjednite… 


  I oboje, vlasnik i njegova supruga u brzini napuštaju terasu, skrivaju se iza prozora pogledavajući oprezno vani i dogovarajući plan. 


  – Reci im Ive moj sve onako kako smo vježbali. Disciplinirano i pametno, ne zalijeći se. Moramo biti lukavi i pametni. 


  – Jasno Mare moja, ni riječi više od onoga što je ovdje zapisano. Neka se misle. 


  Nakon par minuta izlazi naš Ive i suočava se sa slovenskom prijetnjom. 


  – Dobar dan, oprostite što ste čekali, vi biste ručali? 


  – E, pa da. 


  – Imamo bečki odrezak, bosanske sarme, srpsku gibanicu, mađarski gulaš s talijanskom paštom i leskovački voz. Od vina slovenski teran, talijansku malvaziju, hercegovačku blatinu i crnogorski vranac. 


  – Imate li nešto domaće, pita Slovenac. 


  – Ne, domaće nažalost nemamo ništa. Ni domaće, ni hrvatsko. Sve što imamo je strano i registrirano i zaštićeno. 


  Gazdarica cijelo vrijeme sluša i milo joj je kako je njen Ive pametan. 


  – E, dat ćemo ti pašku janjetinu, boga ti, pa da za mjesec dana pročitam da je zaštićena i da je više ne smijem servirati gostima. Nismo ni mi od jučer misli se naša Mare. Na terasi se vodi bitka. 


  – Ovdje piše da imate šurlice s gulašom od divljači i vrbničku žlahtinu, veli gost i pokazuje što piše u jelovniku. Imate i janjetinu… 


  – A ne, ne, oprostite, to je greškom ostalo od prošle sezone. Sada toga više nema. Ne radimo, ne nudimo, divljač je sva polovljena. Šurlice smo zaboravili kako se motaju. To jest kuharica je umrla, a nije nas naučila. Janjetina je iz Dagestana, to imamo. 


  – Hm, nezadovoljno gost vrti glavom i naručuje miješano meso. 


  – Mare, daj jedno globalno miješano meso. 


  – I nešto slatko, bilo što, naručuju gosti koji su se već pomirili sa sudbinom. 


  – Mare, i jedne meksičke fritule za naše drage goste. 


  – E jesi lukav dobri moj Ive, pomisli naša Mare i prione poslu.


više vijesti