– Što je nama baština, trafikant, i što smo mi njoj? 

   – Sve i svašta. 

   – Kako to misliš? 

   – Pa nama je baština svašta, a mi smo njoj sve, budući da je, na njezinu nevolju, nije naslijedio nitko bolji od nas. 

   – Ako nije bolji, nije bogami ni gori. 

   – To i dalje ne obara ono što sam ti rekao. 

   – Ti bi, kakav si, tu svoju svesmislicu a ustvari besmislicu izvalio i na stručnom skupu pod naslovom »Što je nama baština i što smo mi njoj«. 

   – A tko će se to stručno skupit oko nas i baštine? 

   – Znam tko neće. 

   – Dobro, tko neće? 

   – Onaj splitski povjesničar i kandidat za gradonačelnika Dragan Markovina. 

   – Zašto ti je baš on pao na pamet, a ne naprimjer splitski poduzetnik i kandidat za gradonačelnika Željko Kerum? 

   – Zato što je Markovina bio pozvan da sudjeluje na stručnom skupu »Što je nama baština i što smo mi njoj – Krleža i Marinković za publike 21. stoljeća« koji se održava u Splitu, u sklopu Marulićevih dana. 

   – Pa zašto ne sudjeluje, ako je uljudno pozvan? Šta je toliko zauzet izbornom kampanjom? 

   – Ne sudjeluje zato što je Vijeće Marulićevih dana, tri dana nakon što je Markovina pozvan, odlučilo kako je »zbog izbora i svega što se izdogađalo« ipak bolje da ga ne pozovu na taj skup. 

   – A šta se to u međuvremenu izdogađalo da je pozvani Markovina morao bit opozvan? 

   – Jasen Boko, ravnatelj Drame splitskog HNK i član Vijeća Marulićevih dana, koji je Markovinu obavijestio i o pozivu i o opozivu kaže da je od poziva naknadno odustao jer je splitski povjesničar »jedini od sudionika uključen u kampanju, što bi se moglo shvatiti kao politizacija«. 

   – Pa ne bi valjda taj Markovina politizirao stručni skup govoreći o Ranku Marinkoviću kao zagrebačkom gradskom vijećniku HDZ-a?   

   – Otkud znam šta bi on tamo govorio?! Činjenica je da je on jedini od pozvanih uključen u izbornu kampanju. 

   – A zašto nisu pozvali i Keruma i Anđelku Visković i Ivu Baldasara i Vjekoslava Ivaniševića i sve ostale kandidate? Baš bi bilo zanimljivo čut šta oni imaju kazat o Krleži i Marinkoviću za publike 21. stoljeća. 

   – Pa nisu Marulićevi dani mjesto za političku kampanju! 

   – A zašto su onda HDZ-ovci godinama zloupotrebljavali lik i djelo Marka Marulića u političke i kampanjske svrhe? Sjeti se kako je biglisala Ljilja Vokić: »Godine 1501. na latinskom jeziku napisana su djela Marka Marulića i objavljena u Mlecima. Gdje su tada bili drugi narodi?« Ili kako je uznosit bio njen stranački kolega Zlatko Canjuga kad je Marulića proglasio »simbolom tisuća i tisuća Hrvata koji su dali svoj život za Hrvatsku«. A nemoj s uma smetnuti ni Oca Domovine dr. Franju Tuđmana koji je na predizbornom skupu baš u Splitu dao svoje polit-glotsko viđenje Oca Hrvatske Književnosti: »Imali smo Marka Marulića koji je prevođen na svjetske jezike prije Shakespearea.« 

   – Ali nije na Marulićevim danima sazvan stručni skup o Maruliću već o Krleži i Marinkoviću. 

   – Onda tim bolje što su Markovinu proglasili nepozvanim. 

   – Zašto je bolje? 

   – Zato što je baš on, ako se ne varam, inicirao potpisivanje peticije protiv postavljanja spomenika Franji Tuđmanu u Splitu. 

   – Kakve veze, molim te, ima spomenik Tuđmanu sa stručnom raspravom o Krleži i Marinkoviću? 

   – Pa ako je Markovina povjesničar, a jest, onda postoji opravdana bojazan da bi se on i na stručnom skupu mogao pozivat na povijesne izvore koji kažu da je Franjo Tuđman bio bolesnik. 

   – Ma koji to bolesni povijesni izvori tvrde? 

   – Upravo oni o kojima će se raspravljat na Marulićevim danima. 

   – Oprosti, trafikant, ali siguran sam da časni Ranko Marinković nikada nije izustio takvo što o svome predsjedniku! 

   – Nije on, ali jest onaj pogani Krleža. Evo šta je veliki Miroslav, po kojemu je mali Mirek navodno dobio ime, rekao o svom negdašnjem kućnom prijatelju Franji Tuđmanu: »Ne znam ni da li je Gestapo držao takve bolesnike po zatvorima…« 

   – Kada je to rekao i gdje? 

   – U razgovoru s Borom Krivokapićem, vođenom u listopadu 1973. godine, a objavljenom 1982. u specijalnom izdanju beogradskog Reportera pod naslovom »Pitao sam Krležu«. 

   – Nećemo valjda, trafikant, beogradske izvore uzimat kao povijesno vjerodostojne… 

   – Šta bi ti: da se Markovina i ostali povjesničari ograniče samo na hrvatske izvore? Dobro, može i tako. Evo, je li ti Ivan Aralica dovoljno vjerodostojan i dovoljno hrvatski? 

   – Naravno da jest. 

   – Samim tim bi onda bilo još nezgodnije da se Dragan Markovina na stručnom skupu pozove na Araličino povijesno svjedočenje koje kaže: »Svake večeri i Krleža je dolazio kod Tuđmana gledati televiziju. Njih su spajale političke pozicije. Šalio sam se s predsjednikom rekavši mu: ”To što ste primali Krležu, može se razumjeti, ali zašto mene?” Na to, on se smijao. Jednom mi je rekao: ”Bio je jako pametan čovjek, ali izrazita kukavica. Vi niste strašljivac.”« 

   – Šta ti, trafikant, zapravo hoćeš reć? Da je odluka Vijeća Marulićevih dana da Markovina ne sudjeluje na skupu o Krleži i Marinkoviću opravdana? 

   – Pa naravno da je opravdana. Zašto bi o Krleži raspravljao čovjek koji se tako glasno protivi podizanju spomenika junaku po čijem je uvaženom i nadasve hrabrom mišljenju Miroslav Krleža bio kukavica?! I kakva bi to poruka bila publikama 21. stoljeća?!