Konačno jedna kampanja u kojoj su se uspjele nametnuti konkretne teme: u Gradu Rijeci vodi se između stranaka vladajućeg SDP-ovog bloka i stranaka oporbe, redom od PGS-a, preko Laburista do Liste za Rijeku i HDZ-a, sasvim konkretna rasprava o tome bi li se Rijeka ubuduće trebala razvijati kao deindustrijalizirani grad i prometno čvorište, ili pak pokušati vratiti bilo kakvu industriju, ojačati krupno poduzetništvo i inzistirati na poticanju djelatnosti koje masovno zapošljavaju radnike. 

 SDP i vladajući pritom se silno trude dokazati da je njihov koncept već u primjeni, da nova-stara pruga, nova Zagrebačka obala i nova Brajdica nisu više upitne, da se sve gradi (to jest planira graditi) koordinirano, zajedno sa zapadnim izlazom iz grada, cestom D403. Uvjeravaju da se sastanci na tu temu održavaju na tjednoj bazi i da se više ne može ponoviti situacija u kojoj vrh Grada ne uspijeva komunicirati s Lučkom upravom, Lukom ili bilo kojom drugom strateškom tvrtkom. Političke prepreke su nestale, tvrde. Uvjereni su i da će EU sufinancirati te projekte, teške na milijarde eura – samo popravak i dogradnja nove pruge trebao bi stajati oko četiri milijarde eura. No, sigurni su da će uspjeti i da će stara otrcana fraza o riječkom prometnom pravcu napokon dobiti smisao. 

  S druge strane je opozicija koja podsjeća na bolne činjenice – riječka luka još uvijek ima promet od samo 150.000 TEU godišnje, a to nije dovoljno ni da opravda investiciju u postojeću prugu. Podsjećaju i da je cestovni pravac za Žutu Lokvu nestao u bespućima povijesne zbiljnosti, a da zapravo nitko ne zna ni u kojem će obliku, i hoće li uopće, uspjeti privatizacija »3. maja«, te da je još potpuno neizvjesno koliko će još ljudi u Rijeci i županiji u narednih par mjeseci ostati bez posla. 

 I istina je – »3. maj« kupuje Uljanik čija je knjiga naruždbi više-manje također prazna, a Luku Rijeka privatizirat će – hrvatski mirovinski fondovi. Prema ovom što je sada poznato, isti – dakle hrvatski novac, prelijevat će se iz jednog oblika vlasništva u drugi, kao i dosad. Stranih investitora još nema – ni u brodogradnju, ni u operativne poslove u luci (osim postojećeg filipinskog koncesionara), a ako ćemo iskreno – ni u prugu. 

  Ministar prometa dosta otvoreno tvrdi da Kinezi zaziru od strogih europskih natječajnih pravila nakon 1. srpnja, a svi znamo da EU s druge strane nerado želi Kineze u tom velikom poslu na europskom tlu, što Hrvatska i formalno postaje za dva mjeseca. 

  Kako se čini, na ovim lokalnim izborima bit će odabran smjer razvoja Rijeke, nano ili retro, ali i dalje će nedostajati osnovno – investitori i novac. Ona vlast koja to riješi, bit će tek uspješna vlast.