Kažu da je Hrvatskoj, koja ima malo gospodarstvo, dovoljno nekoliko velikih investicija godišnje da bi prestala ekonomski nazadovati i krenula na put oporavka. Stoga Vlada puno polaže na ulazak države u EU, očekujući da će to biti okidač za dolazak stranih investitora, te za obilan priljev novca iz europskih fondova. 

   U takav razvoj događaja još je uvjereniji prvi čovjek za ekonomiju u HDZ-u, Domagoj Ivan Milošević, koji je prekjučer oštro kritizirao Vladu tvrdeći da je premalo učinila za privlačenje stranih ulagača. I on vjeruje da su strane investicije glavni način da Hrvatska provede program oporavka, »svojevrsni New Deal«. 

   Očekivanja vlasti i oporbenog HDZ-a, međutim, na klimavim su nogama. Čini se da jedni i drugi žive u oblacima. U tome im pomažu čak i neki ekonomisti koji podsjećaju da su sve države – koje su nakon 2004. ulazile u EU – doživjele investicijski bum i ubrzani razvoj. Kažu da i Hrvatska treba iskoristiti članstvo da bi uhvatila veliki zalet. 

   Pitanje je kako ozbiljni ljudi u Hrvatskoj i inozemstvu mogu ponavljati takve fraze, jer već od 2008. u Europi i na cijelome Zapadu traje kriza. Nove članice ulazile su u EU u doba gospodarskog zaleta. Hrvatska će biti prva država koja ulazi u EU u doba Velike recesije, kojoj se još ne vidi kraj. Mnoge stvari u prošlih pet godina okrenule su se na glavu. 

  Nije točno da strani investitori jedva čekaju da uđu u svaku zemlju koja će rezati poreze i ići im na ruku. Kapital u svijetu već pet godina povlači se natrag, u nacionalne države.

Prema izvješću McKinsey Global Institute iz ožujka, prekogranično kolanje kapitala u svijetu smanjilo se za 60 posto u odnosu na 2007. godinu. Banke iz država eurozone povukle su iz drugih zemalja ukupno 3.700 milijarda eura.

Prema nekim procjenama, samo iz Hrvatske dosad su iznijele oko pet milijarda eura. Kapital ne hrli u inozemstvo, nego se vraća kući. Čak i malobrojni hrvatski ulagači u inozemstvu sada povlače novac. 

   Ni od europskih fondova ne valja očekivati previše. Hrvatska će isprva u proračun Unije davati više nego što će uzimati, a tek za nekoliko godina – bude li djelotvorna – postat će neto primatelj novca.

Prema posljednjem izvješću KPMG-a, deset novih članica EU ima u fondovima Unije u razdoblju od 2007. do 2013. na raspolaganju 209 milijarda eura bespovratnog novca. U prvih pet godina, međutim, isplaćeno im je 60,8 milijarda, ili prosječno 29 posto. Nove članice navodno nemaju dovoljnu »apsorpcijsku sposobnost«. U sljedećem proračunu, kad Hrvatska uđe u EU, uvjeti za davanje novca slabije razvijenima dodatno se zaoštravaju. 

  Dobro je da se investitorima smanjuju prepreke za ulaganja. No, vlast i oporba igraju na krivu kartu. Vjeruju da će oporavak doći iz uvoza, iz EU koja je trenutačno postala žarište krize u svijetu. Bacaju mreže za ribama koje bježe.

Vlada i HDZ potpuno su zanemarili poticanje domaćeg gospodarstva i potrošnje, koji mogu dati ključni doprinos oporavku hrvatske ekonomije.

Stoga, prioritet za Hrvatsku nisu prijevremeni izbori, koje HDZ ovih dana traži. Oporba i vlast zagovaraju gotovo istu ekonomsku i monetarnu politiku, pa se promjenom ljudi na vlasti ne može ništa popraviti. Hrvatskoj treba promjena politike – na vlasti i u oporbi.