Štogod se dogodilo u Hrvatskoj, rezultati anketa pokazuju iste rezultate. Okupila se desnica na Trgu bana Jelačića i pozvala na silu protiv postavljanja tabela na ćirilici, ili prodao Slavko Linić Croatia Osiguranje i HPB kao simbole obiteljskog srebra, ankete kažu isto.

Prozvao Tomislav Karamarko SDP i HNS zbog slabe liste za Europski parlament ili ne, izgubio SDP zbog traljavog vođenja stranačkih financija pet milijuna kuna ili ne, muljajući javnosti, rezultati su isti. 

Ok, to dokazuje da su sve agencije i svi ispitanici u prosjeku podjednako raspoloženi, te da su rezultati anketa vjerodostojni, što sigurno nije loše u ispolitiziranoj Hrvatskoj. No, kako god okrenuli,

Što se tiče Karamarka i Milanovića, kao čelnika najvećih stranaka, to govori nekoliko stvari. Prvo, to pokazuje da je, deset mjeseci nakon što je izabran na čelo HDZ-a, Karamarku vrijeme da počne pakirati kofere. Prema anketama, on nema podršku niti 50 posto birača i članova HDZ-a. 

Njegov rejting toliko je nizak, zbog njegove očite antitalentiranosti za dnevnu politiku, kako komentiraju brojni analitičari, da je upitno može li s 13 posto uopće ostati na vrhu tako velike stranke. S druge strane, HDZ po anketama koje se provode za izbore za Europarlament, danas ima podršku oko 22 posto.

To je zapravo za Karamarka dobra vijest, koja je vjerojatno posljedica činjenice da na HDZ-ovoj listi za EP objektivno jesu prepoznatljivi kadrovi te stranke okrenuti vanjskoj politici i europskim temama. Da je Karamarko na listi, rezultat bi vjerojatno bio slabiji.

Utoliko, ako bi to bio HDZ-ov prosjek i na lokalnim izborima, HDZ bi mogao, kako se to lijepo kaže, »pjevati borbene« i biti zadovoljan. To je, međutim, ujedno i uobičajeni rezultat HDZ-ove biračke »vojske« na svakim izborima – čak i u Rijeci.

S druge strane, iako rejting premijera Zorana Milanovića po anketama pada po stopi od otprilike jedna posto mjesečno, to zapravo nije uopće zabrinjavajuće za njega i njegov SDP. U uvjetima opće krize, nezaposlenosti i beznađa, to je za šefa Vlade dobar rezultat – jer, riječ je o 39 posto podrške premijeru, što je sasvim respektabilna brojka. 

Ono čega se SDP mora bojati jest procjena 74 posto građana da zemlja ne ide u dobrom smjeru. To je ocjena zbog koje bi, da su danas izbori, SDP ipak trebao strahovati za sebe, svoje kandidate i svoju politiku.

Većina građana, zapravo, boji se za svoju budućnost zbog globalne krize i to je vjerojatno tajna takvoga pesimističnog rezultata. Ako tri četvrtine građana ne vjeruje u mjere koje Vlada provodi, ili pokušava provoditi, to je razlog za strah vladajućih. 

   Ipak, što je paradoks ove političke situacije, kad se pred birače stavi zadatak komparacije dvije glavne opcije, HDZ-a i SDP-a, tada smo na potvrdi početne teze: štogod se dogodilo, opcija lijevoga centra Kukuriku saveza trenutno preteže nad konzervativnom opcijom HDZ-a. 

   Dapače, maksimalan rezultat od 11,8 posto glasova Laburista, prema tim istim anketama, zapravo je rezervoar upravo SDP-ovih potencijalnih glasova za neke buduće izbore. Premijer Milanović trenutno stoga može mirno spavati. Bio za to zaslužan ili ne.