Medije u svijetu i Hrvatskoj uskoro bi mogli poplaviti skandali, nakon što se oko 40 medijskih kuća na Zapadu domoglo kompaktnog diska s podacima o tome koje tvrtke i pojedinci izbjegavaju plaćati porez u svojim zemljama, pa su sakrili kapital na Djevičanskim otocima i drugim poreznim rajevima po svijetu.

   Oni koji su letimice pogledali disk tvrde da su zaprepašteni podacima koji otkrivaju naličje ponašanja dijela uglednih banaka, tvrtki, biznismena, političara, bogatih ljudi iz 170 zemalja, pa i Hrvatske. Zapad, naime, još nije izašao iz Velike recesije. Od većine građana traži se smanjivanje plaća radi »povećanja konkurentnosti«. Države se zadužuju do grla kako bi spasile banke i razuzdani financijski sektor, čiji su promašaji izazvali krizu najveću u 80 godina. Oni koji najviše mogu pridonijeti izlasku iz krize, pak, u porezne rajeve po svijetu odnijeli su više od 32.000 milijarda dolara, prema lanjskim američkim procjenama. Od poreznika su sakrili novac u vrijednosti od gotovo 50 posto BDP-a svih država u svijetu, ili polovinu godišnje zarade cijelog čovječanstva.

   Ako konkretni podaci o tome zaista počnu curiti u javnost, skandali će pogoditi ne samo dotične tvrtke i pojedince. Bit će to težak udarac slobodnom kolanju kapitala i ostalim dogmama ideologije liberalnog kapitalizma, koja se raširila tijekom globalizacije u zadnja tri desetljeća.

   Nije slučajno što su njemačke vlasti već tražile od švicarskih banaka otkrivanje računa Nijemaca koji izbjegavaju plaćati poreze svojoj zemlji. Američke vlasti zaprijetile su prije nekoliko godina najpoznatijoj švicarskoj banci UBS da će izgubiti licencu za rad u SAD-u ako s njima ne bude surađivala. Britanske vlasti pripremaju pritisak na porezne rajeve na otocima u sklopu UK-a. Europska unija je ovih dana uništila porezni raj na Cipru, nakon što je Island uz pomoć MMF-a skresao opseg vlastitih banaka.

   Nove vijesti o obuzdavanju financijskog sektora dolaze svaki dan i nisu slučajne. Vrhunac su doživjele lani, 14. studenoga, kad je MMF u zaključcima svog izvršnog odbora načeo vlastitu liberalnu dogmu. Ustanovio je da potpuna sloboda kolanja kapitala »nije prikladan cilj za sve zemlje, ni za svako doba«. Otvorio je vrata za nadzor kolanja kapitala, kakav je već zabilježen pri rješavanju krize na Islandu, a sada i na Cipru.

   Kapitalna kontrola, pojednostavljeno, znači da tvrtke i pojedinci mogu novac u inozemstvo iznositi samo u ograničenim količinama, kakve propišu njihove države. Tako su se države na Zapadu ponašale barem tri desetljeća nakon Drugoga svjetskog rata. Svijet se zbog toga nije srušio. Naprotiv, tada nije bilo većih financijskih kriza, a najširi slojevi stanovništva doživjeli su rast blagostanja nezapamćen u ljudskoj povijesti.

   Po svemu sudeći, slobodnom kolanju kapitala dolazi kraj, a svoju ulogu u tome mogao bi odigrati i ovaj financijski »WikiLeaks«, kojeg pripremaju mediji. Države su se u protekla tri desetljeća povlačile i deregulirale. Svojim zakonima stavljale su se u službu kapitala i njegova slobodnog kolanja po svijetu. Budući da taj »eksperiment« od 2008. godine propada, države opet stupaju na scenu, sve više reguliraju financijski sustav i ograničavaju tijekove kapitala. Žele ga vratiti kući te staviti u službu ljudi i naroda iz kojih je kapital i potekao. No, to neće ići lako.