– Pa gdje si, trafikant? Od tebe ni pisma ni razglednice, ni traga ni glasa… Kao da si u zemlju propao!

– A tako nekako ispada…

– Šta ispada: da si stvarno propao?

– Recimo da jesam.

– Svaka čast, trafikant, svaka čast! Da te čuje Ruža Tomašić, garant bi te izljubila!

– Onda bolje da me ne čuje. A zašto misliš da bi me izljubila?

– Zato što toliko voliš svoju zemlju.

– A po čemu ti to zaključuješ?

– Po tome što za propasti u zemlju koja svejednako propada s tobom ili bez tebe, stvarno treba bit domoljub posebnog kova! Ako to nije ljubav, onda ja stvarno ne znam šta jest!

 – Šta si se ti toliko uzgovorio o ljubavi?

 – Zato što je ljubav sad in. Ako voliš državu Hrvatsku, onda si in, a ako je ne voliš, onda ne možeš bit in nego – out. Čuo si valjda šta govori Ruža Tomašić…

 – A otkud Ruži Tomašić pravo da propisuje tko će šta voljet?

– Kakvo ti je to pitanje?! Pa Ruža toliko voli Hrvatsku da se zbog nje vratila iz Kanade, iako joj je tamo, kaže, bilo bolje!

– Ne razumijem: kako joj igdje može bit bolje nego u zemlji koju toliko voli?!

– Slušaj šta ona kaže o zemlji gdje joj je bilo bolje nego ovdje: »U Kanadi mi smo na poslu Kanađani, kad završi radno vrijeme idemo kući, tada pričamo hrvatski i tada smo Hrvati. Na poslu radimo za dobrobit Kanade, nismo nikad ništa dobili, a kod nas neke manjine, samo zato što su manjine smatraju da im se treba dodvoravati i davati svašta.«

– Šta je na poslu bila Rose Tomahawk, a tek u slobodno vrijeme Ruža Tomašić? I bilo joj je bolje dok je radila kao kanadska policajka nego sad kad se zaposlila kao profesionalna Hrvatica? Pa ako je hrvatstvo tako neprofitabilan biznis, zašto se ne uhvati nekog poštenijeg posla?

– Šta bi ti: da ona i ovdje bude Hrvatica samo za po kući? Ima žena pravo spojit ljubav i posao.

– I to je spojila tako da ljubav prema državi Hrvatskoj ljudima u utjeruje kosti ili da ih, ako ne zadovoljavaju njezine državoljubne kriterije, tjera iz zemlje?

– Ma nikoga ona ne tjera…

– Nego im poručuje da Hrvatsku napuste svojom voljom?

– Nije baš tako rekla…

– Nego kako? Rekla je od riječi do riječi: »Ja mislim da je ovo Hrvatska, a svi drugi su gosti u ovoj državi. Ako je ne vole, neka je napuste, ali neka je bar poštivaju.« Imaš snimku na internetu, pa možeš provjerit!

– To neka provjerava Ruža Tomašić! Ona kaže da to nije njena izjava.

– Nego čija? Mamićeva?

– Šta sad petljaš Mamića?

– Upetljala ga je Tomašićka. Ona je to što je rekla, pa sad tvrdi da to nisu njene riječi, de facto izgovorila u znak potpore Mariću, uz napomenu: »Nadam se da sada neće i mene privesti zbog verbalnog delikta.« Sad samo čekam da i Ružu Tomašić proglase SDP-ovom spin doktoricom.

– Ma tko će je proglasit?

– Možda portal Dnevno.hr na kojem je Mamić promoviran u SDP-ovog spin doktora zato što je »pogromaškim napadom na ministra Željka Jovanovića odradio fenomenalan posao za nesposobnu Milanovićevu vladu«.

– Pa ne misle valjda da je taj posao Mamić odradio namjerno?

– Evo slušaj šta pišu, pa sam zaključi šta misle: »To što je napravio Mamić ne bi napravio ni najveći idiot. Mamić zasigurno nije idiot, nego sve što radi, radi proračunato. Prisjetimo li se i njegova showa na nedavnom velikom skupu HDZ-a u zagrebačkoj Ciboni, počinje se javljati opravdana sumnja i pitanje za ‘čije babe zdravlje’ to radi Zdravko Mamić. Je li on, u nečijoj režiji, svojim napadnim ponašanjem na spomenutom skupu najjače oporbene stranke zapravo došao minirati taj HDZ-ov skup… Možda se proračunati Mamić nagodio s vladajućim SDP-om, na način da će on kao tobožnji zagriženi HDZ-ovac brutalno vrijeđati aktualnu vlast, a oni će mu u konačnici to znati honorirati. A zbog takvog ponašanja račun na naplatu će stizati oporbenom HDZ-u. SDP bi nakon svega trebao zadovoljno trljati ruke jer boljeg spin doktora od Zdravka Mamića zasigurno ne bi mogli dobiti.«

– Onda nisu mogli dobit ni bolji portal od Dnevno.hr. Jer ako se ne varam, tamo je – dan uoči Mamićevog »odrađivanja posla za SDP« na Plavom radiju – objavljen intervju u kojem se kaže: »Postoje informacije da je ministar Jovanović po nacionalnosti Srbin. Nemam ništa protiv Srba, ali bih htio znati je li on doista Srbin. Hrvatska država je država hrvatskog naroda u kojoj su manjine zaštićene. Hrvatski narod treba vladati svojom sudbinom, što znači da se ne bi smjelo dozvoliti da njime vlada netko drugi. Osim toga, i ministrica socijalne skrbi, koja je zadužena za obitelj, također je, po svim dostupnim informacijama, Srpkinja. Pitam se, stoga, je li ovaj program tako široko podržan…«

– Koji program?

– Zdravstvenog odgoja. Dakle: »… je li ovaj program tako široko podržan od Vlade i interesnih lobija zato jer mu je cilj da razori hrvatsku obitelj?! Jer na ključnim mjestima, na kojima se u Vladi odlučuje o obitelji, osobe su srpske nacionalnosti. Imamo pravo znati tko je koje nacionalnosti, jer je Hrvatska država hrvatskog naroda i ostalih građana, što znači da bi politiku hrvatskog školstva i obitelji trebali osmišljavati i provoditi prvenstveno Hrvati.« Eto, tako je zborio sugovornik portala Dnevno.hr.

– Koji sugovornik? Mamić?

– Ne nego Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke. Pa ti sad meni, trafikant, objasni zašto nas svi ti Mamići, Knezovići, Tomašićke i ostali zasipaju svojim šovinističkim bljezgarijama? Zato što rade za Kukuriku?

– Možda zato što rade za Hrvatsku koju toliko vole.

– A možeš li ti, trafikant, zamislit šta bi joj tek radili kad je ne bi ovoliko voljeli?