S obzirom na to kako je završio, nije se zahvalno pozivati na Ivu Sanadera. Ali, unatoč sudskim procesima, notorna je činjenica da kao premijer nije radio sve loše. Evo, recimo, prisjećaju se njegovi nekad bliski suradnici, Sanader u svojem drugom mandatu uopće nije pratio hrvatske medije. Tek bi mu ljudi iz okruženja ponekad rekli da je nešto bilo na televiziji ili u novinama. Neovisno o razlozima te Sanaderove medijske apstinencije, takvo bi njegovo ponašanje trebalo biti uzor sadašnjim političarima, i vladajućim i oporbenim. Naime, mediji su, razmjerno utjecaju koji još uvijek imaju, najgori segment hrvatskog društva. O tome nema spora. Hrvatski mediji danas su neopisiva mješavina površnosti, gluposti, populizma, zloće i histerije. U svemu tome, nažalost, prednjači javna televizija. HTV trenutačno izgleda kao da ih je preuzela skupina Occupy Croatia, pa sad emitiraju svoj šezdesetosmaški, protukapitalistički program. A građani im to financiraju.

  Stoga je pogubno za političare prilagođavati se medijima. Nije se, naravno, lako s time nositi, što je vidljivo i iz primjera predsjednika Vlade Zorana Milanovića koji je samo povremeno otporan na medijsku histeriju. Tako je ovaj tjedan njegov rezultat 1 :1. Odlično se Milanović postavio kad su novinari pokušali isljeđivati Darka Lorencina zato što je digao neke kreditima. Zamislite, čovjek ima kredite?! I to čak tri. Još i kuću s bazenom. Pa to nije materijal za ministra nego za Remetinec. Beskompromisno tražimo masovno otpuštanje javnih i državni službenika, ne razmišljajući što će kasnije biti s tim ljudima, ali se istovremeno zgražamo nad »bogatim Istraninom«. Koji je to kaos u glavi! Uglavnom, Milanović sasvim razložno nije Lorencinu, štiteći na taj način i njega i Vladu, dopustio odgovoriti na pitanja o kreditima, o kojima je podatke naveo u imovinskoj kartici.