Premijer Milanović u posljednje vrijeme ima grozan peh.Kad naumi učiniti nešto dobro i dojmljivo – stvar se izvrgne u svoju suprotnost. Evo navalio je da pred vojnicima skoči s tenka da ispadne frajer pa se izvrnuo na leđa i ugruvao. Svi mu govore nemojte, visoko je, a on svejedno srlja. 

   Dobro, tu se ništa strašno nije dogodilo, a niti je to išta važno. 

   No onda je htio pokazati kako je jako korektan prema suradnicima i kako ne gubi glavu u krizama baš kad je provaljeno da se obitelj Veljka Ostojića basnoslovno obogatila na tom iznenada urbaniziranom zemljištu u Balama. Pa je nesmotreno izjavio da mu i dalje vjeruje, a da je ovo u Balama domena Ostojićevih »privatnih stvari«. 

   Zašto bi se premijer, sam i od svoje volje, stavljao na stranu ministra protiv kojega vitlaju doista vrlo ozbiljne optužbe, teško je dokučiti. Isto kao što bi se samo lud čovjek, u ovako delikatnoj situaciji, išao poigravati šupljom teorijom da taj još otvoreni skandal, koji miriše na korištenje povlaštenih informacija, spada u Ostojićeve – privatne stvari. 

   I tako je Milanović i tu tresnuo o pod, isto kao kad je bubnuo s tenka. 

  A kako vrag uvijek trpa na veliku hrpu, krivo je doskočio i u toj potpuno glupoj, nepotrebnoj i stostruko napuhanoj aferi oko financijskog izvještaja SDP-a. Jer zakasniti sigurno nije baš tako strašna stvar ako je ta računovotkinja završila u bolnici. I zato se naprosto odmah kaže što se dogodilo, uz ispriku i obećanje da će kazna za propust biti plaćena. No pitanje je zašto je predsjednik SDP-a dozvolio da ovi njegovi petljaju i lažu i zašto, ako za laganje nije znao, nije odmah smijenio odgovorne. 

   Ali serija promašaja ni s time još ne završava. Jer, baš sada, prije Osmog marta, Milanović razdragano izlazi za govornicu na predstavljanju kandidatkinja SDP-a za gradonačelnice, načelnice i županice. I onda, kao da se najeo ludih gljiva, svojim političarkama daje ovakav savjet: 

   – Izborite se, budite bolje, pametnije, inteligentnije, lukavije, i zaboravit će da ste žene. 

   Ne bi čovjek vjerovao da tako uvredljivo i pokroviteljski lupeta premijer Milanović, filozof iz našeg sokaka, čovjek koji želi da ga se smatra urbanim i modernim, velikim zagovornikom emancipacije i općenito ljudskih prava. 

   Pa zar bi takav ženama govorio da moraju biti bolje u svemu da bi bile u društvu jednake? 

   Zar bi takav sugerirao ženama da je za njih najbolje kad se »zaboravi da su žene«? 

   No, stara je stvar da slika koju ljudi o sebi grade u društvu i ono što stvarno jesu često nije isto. To se jako upečatljivo vidi u javnom životu i u politici. 

  I tako se dogodi da najveći moralisti ispadnu najgori podlaci, a veliki domoljubi i sveci najobičniji ratni profiteri. Ovdje smo barem dobro naučili lekciju da busanje u junačka hrvatska prsa služi najčešće kao maska za krađu. Upoznali smo razne fine i ugledne građane koji se iza vrata ponašaju kao divljaci. Imamo, uostalom, Ivu Sanadera koji se prikazivao kao rafinirani gospodin, pa sada odgovara na sudu za najprostiji grabež. 

   I evo, na tu se klizaljku vjerodostojnosti okliznuo i Zoran Milanović. Rekli smo na početku da ovih dana ima peh, ali, ako ćemo pravo, za ovo postoje točnije riječi.