Sve se promijenilo da bi sve ostalo isto. Promjena vlasti nije unijela nikakav suštinski novi vjetar u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, barem onaj znanstveni dio, i doista je svejedno zove li se ministar Fuchs ili Jovanović jer naprosto ne lovi miševe. Fuchs je u ljeto 2011. godine doživio tešku blamažu s paketom znanstvenih i visokoškolskih zakona (o sveučilištu, o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti).

Politički potpuno amaterski pokrenuo je zakonske inicijative za koje je tvrdio da su reformske (a što kod nas nije takvo?) uoči izbora i doživio teške kritike niza sveučilišta i fakulteta, matičnog saborskog odbora, a inače slabašni sindikat Akademska solidarnost organizirao je pri kraju ljetnih ispitnih rokova štrajk na Filozofskom fakultetu koji uglavnom nije štetio ni studentima ni zaposlenima, ali je medijski snažno odjeknuo i dao svoj doprinos neuspjehu Fuchsovih reformi.

Nepune dvije godine kasnije gledamo isti loš film, samo se kino-operater više ne zove Radovan Fuchs nego Željko Jovanović. Ministar Jovanović ima dugotrajnih problema sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

O njemu se raspravlja od proljeća prošle godine, u jesen prošle godine Vlada je iz saborske procedure povukla prijedlog tog zakona i u tom se trenutku raspravljalo o mogućoj smjeni resornog ministra. Novi udarac Jovanović je doživio na ovotjednoj tematskoj sjednici saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu posvećenoj upravo tom zakonu.

Ostavimo sadržaj zakona po strani, ali i ovaj ministar ponavlja istu grešku u koracima. Većina sudionika tematske sjednice poručila mu je da odustane od svih reformskih rješenja dok se ne usvoji strategija znanosti i visokog obrazovanja. Poručio je Jovanoviću to i njegov stranački kolega Gvozden Srećko Flego, ministar znanosti u Račanovoj vladi. Toliko o tome koliku podršku za taj zakon dobiva Jovanović. 

  U svemu tome čudi Jovanovićeva nerazumna tvrdoglavost. Sredinom svibnja prošle godine Senat Sveučilišta u Zagrebu jasno je poručio ministru što i kako treba raditi da se ne bi ponovo napravila greška u koracima, ali ministar je uporan u inzistiranju na vlastitim greškama i vlastitim koracima.

Sve to demonstrira ignorantski odnos prema znanosti i visokom obrazovanju. Bit će da su to tričarije prema kojima je moguće tako se odnositi. No, drugačiji odnos Vlade i vlasti i ne treba očekivati. Ministar Željko Jovanović nema zamjenicu otkako se u listopadu prošle godine Marija Lugarić s tog mjesta vratila u Sabor. Izgleda da se zbog toga baš nitko ne uzbuđuje.

Dapače, s aspekta aktualnog stanja državnih financija to što ne postoji zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i sporta može se tretirati kao nešto odlično. Već peti mjesec iz državnog proračuna štedi se cijela jedna plaća. A što se tiče znanosti i visokog obrazovanja, Fuchs, Jovanović, svejedno je.