Govor SDP-ove političarke Ingrid Antičević Marinović u Europskom parlamentu izazvao je u hrvatskoj javnosti buru (pod)smijeha, ali i ogorčenja. Premijeru Zoranu Milanoviću danas je zasigurno jasno zbog čega u Bruxelles nije smio poslati osobu koja ne govori engleski jezik. Možda on i danas misli da je Ingrid Antičević bila pravi izbor, ali sumnjamo da bi je u EU parlament poslao da je znao koliko lošeg PR-a će ova stranačka uzdanica donijeti njemu, njegovoj vladi i stranci. Nećemo duljiti o lošem engleskom gospođe Antičević Marinović. Reći ćemo tek toliko da je od njezinog izgovora katastrofalnija samo činjenica da se ona pokušava pretvarati da govori jezik koji ne govori. Tako se Ingrid izvrsno uklopila u sliku Hrvatske. 

  Nećemo, rekosmo, duljiti o engleskom jeziku SDP-ove političarke, ali reći ćemo nešto o samom njezinom govoru i povodu u kojem je izrečen. Tog dana europski zastupnici odbili su, između ostalog, amandman o monitoringu nad Hrvatskom. Tražila ga je rumunjska zastupnica Monica Macovei. Ova bivša ministrica pravosuđa Rumunjske dobro je upoznata s problemom korupcije. U svojoj zemlji u zatvor je strpala više od 150 korumpiranih političara, da bi bila smijenjena nakon što je Rumunjska primljena u Uniju. Zahvaljujući svom radu ona je postala europski simbol borbe protiv korupcije. Međutim, rumunjsko pravosuđe je nije pratilo. U odnosu na broj osumnjičenih i optuženih rumunjskih političara, broj osuđujućih presuda bio je mizeran. Uz Bugarsku, Rumunjska je ostala jedan od europskih simbola korupcije. 

 U svom govoru pred europarlamentom Antičević Marinović je rekla: »Mi smo potpuno svjesni svojih zadataka: borba protiv korupcije, vladavina zakona. To je naš permanentni zadatak. Mi smo (na njega) potpuno spremni. Kao nacija, kao građani, spremni smo rješavati svoje probleme… Svjesni smo da moramo ispuniti obvezu prema svojim građanima, jer ljudi nam moraju vjerovati!« Na ovom mjestu postavit ćemo pitanje: Je li vijest o odbacivanju amandmana o monitoringu za Hrvatsku dobra ili loša?« Također: Jesmo li »kao nacija, kao građani«, uistinu spremni reformirati pravosuđe, uvesti vladavinu prava i boriti se protiv korupcije?« Odgovor na prvo pitanje nije jednoznačan. Hrvatska bez pritiska Europe do sada nije uspjela riješiti gotovo niti jedno svoje bolno pitanje. S druge strane, ti pritisci poslužili su i za nametanje odluka koje su oslabile hrvatsko gospodarstvo. Potpisani autor mišljenja je da bi pritisak u domeni reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije više nego dobro došao. Zbog toga smatramo da vijest o izostanku monitoringa nije dobra. Hrvatsko pravosuđe je upravo katastrofalno, a argumenata za ovu ocjenu ima više nego dovoljno. Recimo tek toliko da je u danu kad se Antičević Marinović brukala pred Europarlamentom na socijalnim mrežama kružilo pismo roditelja djevojke iz Pule, koju je na pješačkom prijelazu automobilom ubio sin bogatog poduzetnika. Sud je presudio da ga kažnjava uvjetnom kaznom od tri godine zatvora. Život mlade Puljanke nije koštao niti dana zatvora. Ovakvim i sličnim presudama hrvatska javnost je ogorčena. 

 Postoji i niz drugih primjera koji ukazuju da pred sudovima svi građani ove zemlje nisu jednaki. Hrvatsko pravosuđe je, ponavljamo, katastrofalno, a niti jedna reforma ove grane vlasti nije uspjela. Vjerujemo da će Hrvatska bez monitoringa puno teže i sporije rješavati stanje pravosuđa. S druge strane, monitoring može služiti i kao poluga ucjene drugih država prema Hrvatskoj. Bugarskoj i Rumunjskoj on zasad nije donio ništa dobro. To je jedan od argumenata onih koji tvrde da je odbacivanje monitoringa nad Hrvatskom dobra vijest. 

  Na koncu, jesmo li »kao nacija, kao građani«, uistinu spremni reformirati pravosuđe, boriti se protiv korupcije i uvesti vladavinu prava? Kako sada stvari stoje – nismo. Dobili smo, doduše, žrtvenog jarca u liku i djelu bivšeg premijera Ive Sanadera. Međutim, ne treba smetnuti s uma da njemu sudi Ivan Turudić, »naš dečko«, kako ga je svojedobno titulirao sam Sanader. Hrvatsko pravosuđe puno je naših dečkiju i cura, ljudi koji su na odgovorne pravosudne dužnosti imenovani milošću svojih političkih zaštitnika. U kontekstu zaštitništva najčešće se u kuloarima spominje ime Vladimira Šeksa. Hrvatska javnost oduševljena je presudom Sanaderu, ali brojni drugi slučajevi ostaju neriješeni. Čini se kao da je Sanader poslužio da bi se pred Europom pretvarali da smo napokon odlučili riješiti problem korupcije. Tako se pred Europom Ingrid Antičević Marinović pretvarala da govori engleski jezik. To ne može biti dobro.