Najprije je poput najspretnijeg komunikatora naciju tjednima držao u neizvjesnosti. A onda je napokon prelomio. Don Ivan Grubišić na skorim lokalnim izborima kandidirat će se za župana Splitsko-dalmatinske županije jer, kako kaže, želi ponijeti »lakši križ«. 

  Od kandidature za splitskog gradonačelnika nekoć karizmatični svećenik – kojemu moramo priznati značajnu ulogu u kultiviranju hrvatskog javnog prostora – odustao je kada je i odlučio biti – realan. Iako mu ankete najavljuju glatku pobjedu i u gradu i u županiji, don Ivan ipak bira županiju, priznajući kako s obzirom na njegove godine ne bi bilo uputno da se prihvati dužnosti gradonačelnika. 

  Kako onda – pitamo se – njegovih 77 godina nije preprekom za preuzimanje županske funkcije, a jest gradonačelničke? 

  Nesvakidašnjom otvorenošću bivši svećenik koji želi postati župan objašnjava što je ovdje posrijedi. Zbog rasula što vlada u tom gradu i zbog goleme rupe u proračunu, njemu ne pada na pamet prihvatiti se »težeg križa« – gradonačelničke funkcije. Split je »rupa bez dna« i neka se tom rupom bave oni koji su je napravili, a on će radije u županijsku zavjetrinu! Povrh toga, funkcija župana nalik mu je na njegovu dosadašnju funkciju župnika. I doista, Grubišić je u svom napadu iskrenosti opet u pravu: župan-župnik, skoro da i nema razlike! 

 Grubišić očito kroči stopama Zlatka Komadine. I Komadinu je bolest svojedobno potjerala s ministarske dužnosti, ali ga onda ništa nije zaustavilo da se ubrzo ponovno ne kandidira za župana, čime je sugerirao kako se radi o manje zahtjevnoj dužnosti, ležernoj funkciji koju može obnašati svatko. Grubišićev primjer ponovno ukazuje na taj veliki (i skupi) anakronizam u našem političkom sustavu: županije i smisao njihovog postojanja. Jer čemu uopće služe institucije koje se najčešće svode na uhljebljivanje zaslužnih i isluženih političkih kadrova? 

  Regionalna podjela Hrvatske na 20 županija dokazala je svu svoju nefunkcionalnost u priči o privlačenju novca iz europskih fondova. Uz postojeće županije, Hrvatska je zbog povlačenja europskog novca morala biti podijeljena najprije na tri, a potom i na dvije statističke regije. Usprkos novoj regionalnoj podjeli, županijski ustroj ostaje nedodirljiv. Vlasti se mijenjaju, ali županije nitko ne dira. 

  I aktualna vlast tome se prilagodila. Grubišićeva kandidatura za župana navodno je u dosluhu sa SDP-om koji će ga podržati za župana, čime će se riješiti najveće konkurencije svom kandidatu Ivi Baldasaru u Splitu. No ako je točno da će upravo SDP izmjenom zakona omogućiti Grubišiću da istodobno bude i župan i saborski zastupnik, onda SDP ništa nije naučio iz pogreške koju je napravio kada je svojedobno mijenjao zakon samo zato da bi Komadina mogao otići za ministra bez raspisivanja prijevremenih izbora. 

 Grubišićev slučaj, njegova prevrtljivost i nedosljednost – kao i netransparentno političko trgovanje sa SDP-om – samo potvrđuju koliko je partitokracija u Hrvatskoj zarazna i kako ta politička bolest nije zahvatila samo one desne, niti samo one lijeve, nego i one koji su nam se predstavljali za poštenjake i promotore famoznog trećeg puta.