Povijest nije zapamtila mnogo primjera kao što je ovaj odlazećeg pape Benedikta. Oni koji vladaju apsolutnom vlašću i božanskim prerogativima iznimno rijetko odlaze priznajući vlastite slabosti i ljudska ograničenja. Ako je vjerovati crkvenim povjesničarima, prije aktualnog pape dosad ih je samo nekoliko odstupilo s položaja Kristova namjesnika, a zadnji Grgur XII. prije skoro 600 godina! Svijet se mijenja – i vjernici se mijenjaju – pa se i Katolička crkva mora mijenjati
P ovijest nije zapamtila mnogo primjera kao što je ovaj odlazećeg pape Benedikta. Oni koji vladaju apsolutnom vlašću i božanskim prerogativima iznimno rijetko odlaze priznajući vlastite slabosti i ljudska ograničenja. Ako je vjerovati crkvenim povjesničarima, prije aktualnog pape dosad ih je samo nekoliko odstupilo s položaja Kristova namjesnika, a zadnji Grgur XII. prije skoro 600 godina! Papa kojem od izbora u travnju 2005. godine nije uzmanjkalo samopouzdanja i strasti kojom je branio tradicionalne crkvene pozicije neočekivano je objavio da mu je zbog duboke starosti ponestalo bodrosti za vođenje Rimokatoličke crkve. Hrabro je priznao da su za vođenje crkve i naviještanje evanđelja potrebni moć tijela i duha – svega što njemu danas nedostaje.
Iako je bio prvi papa koji je otvorio račun na Twitteru, Benediktov pontifikat neće biti upamćen po modernizaciji. Njegove vatikanske godine obilježile su bolne kontroverze i gorljivo ustrajavanje na crkvenom dogmatizmu i konzervativizmu, zbog čega Crkva ubrzano gubi uporište, utjecaj i vjernike i u tradicionalno katoličkim zemljama. Ni Hrvatska nije pošteđena tih trendova.
J oš od svog dolaska u Vatikan Joseph Ratzinger bio je zagovornik najtvrđeg konzervativizma. A bio je jedan od najmoćnijih ljudi u Vatikanu i glavni vatikanski ideolog. Prefekt kongregacije za nauk vjere Ratzinger je postao i prije dolaska pape Wojtyle u Rim.
Iako vatikanske tajne, brižno čuvane iza vatikanskih zidina, rijetko izlaze na vidjelo, Benediktovo papinstvo suprotan je primjer. Njegova služba Petrova nasljednika obilježena je sablaznima i skandalima, no možda najsnažnije odjeknula je afera u kojoj je Vatikan sudjelovao u prikrivanju spolnog napastovanja djece pod okriljem Katoličke crkve. Ta je afera snažno uzdrmala povjerenje u Crkvu. Iako je Benedikt osudio spolne zločine nad djecom, ispričavši se žrtvama i pozivajući na procesuiranje odgovornih pred civilnim sudovima, neugodno je odjeknulo otkriće da je Vatikan aktivno sudjelovao u prikrivanju pedofilije u crkvenim redovima. Katolička Irska zbog toga je prekinula odnose s Vatikanom.
Papa Benedikt XVI. dosljedno je odbijao sve pozive k modernizaciji Crkve. Protivio se ukidanju celibata, branio je ženama pristup svećeništvu, proklinjao homoseksualizam, istospolne životne veze smatrao napadom na tradicionalnu obitelj, antagonizirao je muslimane, a u svojoj slijepoj »borbi za život« protivio se čak i upotrebi kondoma u Africi, koju razdire epidemija AIDS-a.
I naravno da je i ovaj papa bio antikomunist, iako je komunizam poražen koncem osamdesetih, pa i zaslugom njegova slavnog prethodnika. Za razliku od Ivana Pavla II., pred kojim je svirao i Bob Dylan – i koji je jednom zgodom čak i citirao Dylanov stih »Koliko cesta čovjek mora proći prije nego ga možete nazvati čovjekom?« – Benedikt je mrzio rock and roll, smatrajući ga »izrazom primarnih strasti«. Zbog svega toga ne preostaje nam drugo osim suglasiti se s Hansom Küngom, Benediktovim najvećim teološkim oponentom, koji je nedavno zazivao revoluciju odozdo za svrgavanje pape, koji pak smatra da odlazeći papa zaslužuje svaki respekt zbog svoje odluke, ali se i nada da Benedikt XVI. neće utjecati na izbor svog nasljednika. Svijet se mijenja – i vjernici se mijenjaju – pa se i Katolička crkva mora mijenjati.
