Loše ekonomske vijesti ne prestaju pristizati. Nakon što je objavljeno da je industrijska proizvodnja u prosincu drastično pala, te nakon što je i druga rejting agencija spustila kreditni rejting države na razinu smeća, što je obrazložila sporom fiskalnom konsolidacijom, ali i slabim izgledima za rast, jučer stiže i nova službena potvrda da se standard u Hrvatskoj urušava: u prosincu, dakle tradicionalno najrastrošnijem mjesecu u godini, zabilježen je dodatni pad trgovine na malo, još veći no mjesec ranije i veći nego se očekivalo, potvrdio je DZS. Razlog je očito u rastu nezaposlenosti i padu realnih dohodaka uslijed relativno visoke inflacije, koju je prije svega napuhala država kroz rast cijena energenata i poreza, čime je teret krize najviše prebačen na građane. Iako HNB stalno upozorava da u postojećim uvjetima nije oportuno fiskalnu konsolidaciju provoditi kroz povećanje poreznih prihoda, mogli su iz središnje banke i malo jače »podviknuti« kada je u pitanju njihov core business. Naime, glavni cilj središnje banke formalno je i dalje očuvanje stabilnosti cijena, a kada fiskalna politika na ispunjenje tog cilja ovako izravno utječe, onda se očekuje i malo veći angažman monetarne oko očuvanja vlastitih ciljeva, a onda posredno i obrane standarda građana. Podjela rada nije slučajno izmišljena. 

  Nadalje, jasno je da je ova vlada naslijedila izuzetno loše stanje u ekonomiji, no rejting agencije čekale su izbore i prve poteze nove vlasti. Djelomično su ti potezi obećavali, unijeta je primjerice toliko potrebna transparentnost i porezna disciplina. Međutim, povećanjem porezne presije izvršen je snažan pritisak na osobnu potrošnju, dok je usporenim provođenjem, odnosno neprovođenjem refomi, fiskalna politika lani propustila priliku da stvori stabilnu bazu za novi gospodarski uzlet. Utoliko je sada još teže, jer je u uvjetima srušenog rejtinga potrebno još više deviza kako bi se namirile potrebe za financiranjem države. Već i međunarodne rejting agencije, čije ocjene prije svega pokrivaju interese stranih kreditora, upozoravaju da je Hrvatska zapustila industriju te da premalo razmišlja kako potaknuti izvoz, a bez izvoza nema ni rasta ni izlaska iz krize. Doveli smo se u situaciju da nam očito i te osnovne, rudimentarne stvari, moraju govoriti izvana. Trenutno je stanje na tržištima u eurozoni dovoljno stabilno da bez većih potresa možemo utržiti novi dug. Kamate po svoj prilici neće drastično narasti, na dvoznamenkaste razine, koje inače prate ovako nepovoljne rejtinge. Međutim, to je eksterni faktor koji ne ovisi o nama, već o oporavku u eurozoni. Činjenica da i po tom pitanju ovisimo o izvanjskim kretanjima, dodatno naglašava eksternu ranjivost cijele ekonomije koja se ponajprije ogleda u visini inozemnog duga. 

  Dvije su ključne stvari o kojima treba razmišljati, a i one su u konačnici također povezane, kao što je i cijela ekonomija jedan sustav spojenih posuda: kako stvoriti uvjete da potrebe za zaduživanjem budu što manje i kako proizvesti novu vrijednost te je prodati i kod kuće i u inozemstvu. Fokusiranje na proizvodnju i izvoz prirodno bi povećalo ekonomsku bazu, a onda i proračunske prihode. Istovremeno, moguće je provesti i neki vid štednje, a da se ne zadire u vitalne sektore, u zdravstvo i znanost. Potrebno je preispitati učinkovitost i obim javne administracije na svim razinama, od državne do lokalnih. To je međutim pitanje političke volje koja očito nedostaje. Kada bi pak država smanjila svoje potrebe za zaduživanjem, manje bi deviza pristizalo po toj osnovi, pa bi se smanjili i dominantni aprecijacijski pritisci na kunu, čime bi se otvorilo pitanje prirodnog poravnavanja tečaja. Takav bi razvoj događaja, da državi treba manje kredita, tečaj naime više »prepustio« realnim tokovima, a manje kapitalnim, i to onim kapitalnim koji nisu održivi a već godinama dominiraju, poput zaduživanja i prodaje imovine.