Upravo u najosjetljivijem trenutku, kada joj je pomoć najpotrebnija, Hrvatskoj je stigla nenamjerna usluga slovenske političke elite, koja je još jednom pokazala svoje neeuropsko, anticivilizacijsko i balkansko lice. Uoči današnjeg važnog sastanka Vesne Pusić i Karla Erjavca u Otočcu na Krki, na kojem se rješava problem još jedne ucjene Slovenije, ovaj put zbog Ljubljanske banke, slovenska se politika eskapistički vratila Piranskom zaljevu, hrvatsko-slovenskom »sporu svih sporova«, poručivši Hrvatskoj, Europi i cijelome svijetu kako neće poštovati presudu međunarodnog arbitražnog suda ako ta presuda ne ispuni očekivanja Ljubljane!?!

To što se slovenska politička vrhuška već danima ne može dogovoriti gdje se točno nalazi njezina granica s Hrvatskom – na Dragonji, kod Savudrije ili možda na Mirni – niti što je upravo zato arbitražnom sudu zamalo poslala dva memoranduma, nipošto nije naš problem, iako je ovdje posrijedi prvorazredna blamaža Slovenije. 

Ne treba nas sekirati ni to što je Janez Janša dao prednost memorandumskom tekstu jedne opskurne nacionalističke organizacije, a ne studiji što su je pripremili vrhunski svjetski pravnici i odvjetnici. Koliko god to bilo nevjerodostojno, to je unutarnja stvar Slovenije. 

No, kada slovenski parlamentarci urbi et orbi priprijete kako neće poštovati buduću presudu arbitražnog suda ako ona ne bude po njihovoj volji i ukusu, e onda treba zazvoniti na uzbunu, i to ne samo Hrvatske, nego i Europe i UN-a, jer ovo nikako više ne smije biti samo problem Hrvatske! 

Slovenija, naime, nema nikakvo pravo arbitražnom sudu unaprijed određivati kakvu presudu ima donijeti! Tvrditi kako je zadaća arbitražnog suda odrediti teritorijalni kontakt Slovenije s otvorenim morem, iako to jednostavno nije istina, te da će ako arbitražni sud tako ne postupi Slovenija takvu odluku smatrati odlukom »ultra vires« (što znači izvan pravne snage, iako se taj izraz koristi u korporacijskom pravu i nema nikakve veze s međunarodnim pravom mora), apsurdno je i skandalozno. Arbitražni je sud dobio mandat odrediti i spoj Slovenije s otvorenim vodama, ali se ne precizira kakav će taj spoj biti – teritorijalni ili će se možda raditi o posebnom režimu u kojem će Slovenija dobiti posebna prava u jednom dijelu hrvatskog teritorijalnog mora. 

Stoga slovenska politika – namjerno naglašavamo da je riječ o odgovornosti političke vrhuške, s kojom slovenski građani nemaju puno veze – takvom odlukom izravno krši više članaka arbitražnog sporazuma. Jedan članak tog sporazuma jasno kaže kako je presuda arbitražnog suda obvezujuća i konačna, te kako u roku od šest mjeseci Hrvatska i Slovenija moraju napraviti sve što je potrebno za njezino izvršenje, pa i mijenjati zakone, ako je potrebno. 

Arbitražni sporazum međunarodni je sporazum, i kao takav predstavlja akt višeg pravnog reda, iznad nacionalnog zakonodavstva. Stoga je slovenska izjava – baš kao i svojedobna izjava hrvatskog Sabora da se arbitražni sporazum ne može tumačiti kao pristanak Hrvatske da Sloveniji pripada teritorijalni izlaz na otvoreno more, iako njome Hrvatska nije izravno kršila arbitražni sporazum – besmislena i pravno ništavna. Slovenija već po tko zna koji put vodi križarski rat protiv međunarodnog prava, podcjenjujući inteligenciju međunarodne pravne javnosti, a dakako i arbitražnog suda.