Malo tko se još sjeća da je Ivan Vrdoljak na lokalne izbore u Osijeku 2009. godine izašao sa osebujnim predizbornim plakatom. Na njemu mlada HNS-ova nada pozira ležerno odjevena u traperice, nosi košulju bez kravate i sako, a u rukama, taman u visini prepona, drži dvije lopte, košarkašku i nogometnu.

Na plakatu je još samo natpis »Čovjek s loptama« uz više nego očitu aluziju kako je riječ o čovjeku posebnog kova, hrabrom i beskompromisnom, kandidatu koji će razbucati i raščistiti svu prljavštinu u Osijeku tih godina. 

   Nije se u gradu na Dravi ništa posebno dogodilo nakon izbora, ali je taj isti čovjek u međuvremenu značajno napredovao i postao ministar gospodarstva s posebnim ovlastima u Vladi, nasljednik Radimira Čačića i novi mađioničar za investicije s posebnim naglaskom na investitore s najdubljim džepom i najvećim ambicijama.

HNS-ov čovjek s mudima jučer je pokazao da doista ima hrabrosti u neograničenim količinama.

Uz impresivnu količinu drskosti i bahatosti nazvao je stvari pravim imenom i otvoreno poručio radnicima kako su oni danas u Hrvatskoj ljudi na razini robova i socijalnih slučajeva. 

  Dogodilo se to na ručku s poduzetnicima, kojima je ministar odavao silnu zahvalnost.

   Bijes je opravdan, jer je ministar sasvim skrenuo i polupao lončiće zdravog razuma. Još je strašniji Vrdoljakov mentalni sklop, spoznaja da u glavi navodno modernog političara u 21. stoljeću živi robovlasnički koncept zahvalnosti što radnici uopće dobijaju hranu i nisu socijalni slučajevi. Ministar je gotovo odmah ponudio ispriku radnicima, ali je upitno koliko u njoj ima istine.

Možda je Vrdoljak manirom vrhunskog glasnogovornika nesvjesno sublimirao ono što Vlada radi, što ministri i premijer misle, ali to ne govore javno.

Ako iz dana u dan slušamo mantru o investitorima koji dolaze u Hrvatsku zbog otvaranja radnih mjesta, a ne isključivo zbog profita, ako vjerujemo da ćemo biti konkurentniji i bolje živjeti čim smanjimo plaće i prava u Zakonu o radu, a istovremeno povećavamo poreze, imamo sve više nezaposlenih i sve manju proizvodnju, očito je da ne živimo u radničkoj državi.

Očito je i to da Kukuriku Vlada nema puno veze sa socijaldemokracijom. 

  Riječ je o civilizacijskom sukobu, izboru između ljudskih potreba na jednoj strani i profita na drugoj. U tom sukobu političari rado zaboravljaju da su ih ipak izabrali ljudi, kojima bi onda trebali i služiti. Barem ponekad, toga bi se trebali prisjetiti dok se nalaze na vlasti, a ne samo na plakatima i predizbornim skupovima.

Zato i ono Vrdoljakovo poziranje s loptama treba razumjeti kao pokušaj žongliranja s ljudskim sudbinama. Njemu u pregovorima s nekom stranom korporacijom radnički interesi sigurno nisu na prvom mjestu. Ako se tako besramno ulaguje domaćim poslodavcima, pitanje je na što je spreman kod još moćnijih igrača.

Stoga bi najbolje bilo Vrdoljakov resor prozvati Ministarstvom socijalnih slučajeva. Ionako je u njemu sve manje radnih mjesta, a sve više nesretnika koji rade u hrvatskom gospodarstvu, ali svejedno nemaju od čega živjeti.