– Imaš li, trafikant, najnoviji broj onog lista što ga ministar Predrag Matić koristi kao toalet papir?

  – A šta će ti? Ne misliš se valjda uvlačit ministru?

  – Ne budi degutantan!

  – A nije degutantno što ministar izjavljuje da tim listom briše stražnjicu?

  – Misliš da je degutantno što ministar svrstava Hrvatski list uz Palomu i Tetu Violetu?

  – Ne bih se začudio ako ga proizvođači Palome i Tete Violete tuže.

  – A ako ga tuže proizvođači onog trećeg papira?

  – Zašto bi ga tužili? Zato što je rekao da mu nakon brisanja tim papirom ostaju crni prsti ili zato što mu još crnji ostaje onaj dio tijela koji se ne vidi? Ili će ga tužit zato što on njih nije tužio?

  – Zašto misliš da bi oni htjeli da ih Matić tuži? Zbog crnila?

  – A ti inače ne čitaš Hrvatski list?

  – Ni Palomu ni Tetu Violetu.

  – Da čitaš, sigurno ti ne bi promaknuo naslov »Matić nema hrabrosti tužiti me jer bi tek tada potpuno izgorio!«

  – A tko to kaže?

  – Vinko Mažar, prvi zapovjednik obrane Borova naselja i Trpinjske ceste, u intervjuu objavljenom u Hrvatskom listu, gdje se današnjeg ministra branitelja optužuje da je lažirao svoj ratni put, da se skrivao u podrumu dječjeg vrtića u Vukovaru dok nije prisilno mobiliziran, da je nekoliko puta bježao s bojišnice, a da je svoj navodni dragovoljački staž umjesto u obrani Vukovara proveo na ljetovanju u Crikvenici i na Krku… A ima tu i šovenskih tračeva na račun Matićeve obitelji, ali to ti fakat ne želim prepričavat.

  – To što taj Mažar govori nije baš u skladu s onim što o Matiću svjedoči većina vukovarskih branitelja…

  – Po Mažaru ispada da ni oni nisu istinski branitelji.

  – A koga on smatra istinskim, izuzev sebe?

  – Vjerojatno redarstvenika Nikolu Tarlu koji u Hrvatskom listu optužuje Matića da je krao televizore i ostale kućanske aparate iz napuštenih kuća u Vukovaru.

  – Matiću je fakat bolje da se drži Palome i Tete Violete.

  – Nije samo njemu, nego i ostalom pučanstvu. A posebice onima što ih Hrvatski list naziva prokletim progoniteljima generala Gotovine i za koje tvrdi da će ih kletva kao glas hrvatskog naroda pratiti do kraja života.

  – Ma nemoj mi reć da Hrvatski list hrvatskom narodu opet stavlja u usta neku podvalu, kao što je prije dva mjeseca čitavom tom narodu pripisao pitanje: »Je li ovo naš Gotovina?«

  – Nemoj da ti pročitam šta je u Hrvatskom listu napisano u čast »narodne mržnje« koja se navodno slila na Vladimira Šeksa nakon što je izrecitirao ona četiri imperativa »locirati, identificirati, uhititi, transferirati«…

  – Pa pročitaj!

  – Siguran si da to želiš čut?

  – Ne zavlači, nego čitaj!

  – Dakle, nakon što je »narodni« kletvotvorac opjevao impresivnu količinu »narodne mržnje« koja se slila na Šeksa, ustvrdio je kako je tom općenarodno omraženom liku »najgora kazna tek slijedila«. I onda ide ovo: »Samo nekoliko tjedana kasnije, Vladimir Šeks zaista je bio u prilici da locira, identificira i transferira, ali ne Gotovinu nego stradaloga sina koji je pronađen mrtav u Indiji. Život je, dakle, na najsuroviji mogući način harno odgovorio Šeksu na njegov poklič protiv generala Gotovine.«

  – Ne mogu vjerovat…

  – Evo ti pa sam čitaj!

  – Daj, makni to od mene!

  – A sad se sjeti teksta Borisa Pavelića zbog kojega je Šeks tužio Novi list… Onog u kojem Pavelić jasno, da ne može jasnije, iznosi tezu da članovi obitelji političara ne smiju biti žrtve njihova društvenog i javnog statusa, niti mete javnoga linča.

  – Onoga gdje se također spominje smrt Šeksova sina?

  – Da, onoga gdje Pavelić kaže: »Misli li možda netko da je nasilna smrt Šeksova sina opravdana kazna za sva poniženja koja nam je taj političar u ovih dvadesetak godina priuštio?« Onog teksta iz kojega je jasno što autor misli o nekome tko bi došao na monstruoznu pomisao o obiteljskoj tragediji kao opravdanoj kazni, pa ga je povrijeđeni Šeks svejedno tužio Vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva.

  – Da bi se sad ispostavilo kako fakat postoje mozgovi koji misle da je smrt Šeksova sina kazna za ona četiri glagola i koji tu kaznu smatraju ostvarenjem navodne narodne kletve. I šta sad, trafikant? Misliš da će Šeks tužit Hrvatski list?

  – To me ne zanima. To je njihova stvar.

  – Kako misliš: njihova?

  – Stvar Vladimira Šeksa i Hrvatskog lista, budući da su svojevremeno sjajno surađivali. Nije li baš u Hrvatskom listu objavljen onaj Šeksov intervju u kojemu je novinare – naravno, ne novinare njemu bliskog Hrvatskog lista – nazivao psima i hijenama?!

  – Pa ne misliš valjda da je zbog toga što im je dao takav intervju zaslužio ovo što mu Hrvatski list sada radi?

  – Ma ni u ludilu. To što su oni napravili Šeksu, to nije zaslužio nitko. Čak ni kolumnisti Hrvatskog lista, a ni njegov direktor i glavni urednik, koji je ujedno i ponosni autor »narodne kletve«.