U hrvatskim bankama došlo je do kreditnog sloma. To pogađa ponajprije gospodarstvo koje bez veće potražnje i bez jeftinijih kredita ne može izaći iz krize, jer mu manjka novac za poslovanje i investicije. Poduzeća se žale na visoke kamate i nepristupačnost kredita.

Poslovne banke, pak, žale se da je oko 80 posto hrvatskih poduzeća kreditno nesposobno, pa su im previše rizična. Više od 20 posto kredita, dodijeljenih poduzećima, banke ne mogu naplatiti. 

   U državnoj razvojnoj banci, međutim, došlo je do kreditnog buma, a nema problema ni s naplatom kredita. Prema podacima za prošlu godinu, Hrvatska banka za obnovu i razvitak ne može naplatiti samo tri posto od ukupnih kredita.

To je paradoksalno, jer HBOR nema stroge uvjete kao privatne banke. Znatan dio poduzeća, koja su poslovnim bankama previše rizična, mogu dobiti kredite uz pomoć HBOR-a, jer država djelomice jamči za njihov povratak. Drugim riječima, HBOR ima »rizičnije« klijente, ali oni su uredniji platiše od »manje rizičnih«, koje su sebi probrale poslovne banke. 

  Poslovne banke, očito, nisu znale procijeniti što je više, a što je manje rizično. HBOR nema nevolja s naplatom djelomice zato što već više od jednog desetljeća ne kreditira građevinare. Njih su s radošću privukle upravo privatne banke, koje su zajedno s građevinarima uoči financijske krize masovno podizale stanove i zgrade, s prenapuhanim cijenama. Danas ih ne mogu prodati. Nekoć su banke i građevinari dijelili goleme profite, a danas dijele neizvjesnost i gubitke. 

   HBOR ima urednije platiše i zato što su njegovi krediti neusporedivo povoljniji, a uprava je zadovoljna s malom dobiti. Kamate iznose jedan, tri, ili četiri posto, a otplaćuju se i 17 godina, nerijetko s počekom.

Ako su poslovne banke godinama naviknute na to da njihova profitna stopa bude 10 do 15 posto, ako su sebi postavile za cilj da kamate na kredite poduzećima budu osam posto, a istodobno znaju da je prosječna profitna stopa u hrvatskom gospodarstvu samo dva-tri posto i da mnoga poduzeća rade bez dobiti – nije teško zaključiti zašto su hrvatska poduzeća »kreditno nesposobna« i zašto od banaka ne traže kredite, osim ako ne žele pola poslovne godine raditi za bankare. 

  Iz toga se vidi da pravi problem nije u »rizičnosti« hrvatskoga gospodarstva, nego u tome što bankama ono ne omogućuje dovoljno visoke profite. Isti problem muči EU i SAD, s time da je stanje u Hrvatskoj teže. Američka i europska središnja banka natiskale su tisuće milijarda dolara i eura kako bi pokrile gubitke privatnih banaka, koji su posljedica njihovih pogrešnih poslovnih odluka prije krize. Najveći dio tog jeftinog novca ostaje u bankama, a gospodarstvu kaplje jako malo. 

   Stoga se nameće pitanje kako će države i njihove središnje banke, u kreditnom poticanju poduzeća, zaobići privatne banke. Bez toga, po svemu sudeći, gospodarstvo i zapošljavanje neće imati velikih izgleda za oporavak. Uza sve mjere kresanja i štednje u poduzećima i državi, hrvatske tvrtke ne mogu postati bitno konkurentnije ako im se uz pomoć države ne skrešu i troškovi za banke, odnosno za kredite. Tvrdi se da država poduzećima preskupa, a cijena rada previsoka. A što je s bankama?