– Ni sa čim i ni s kim pametnim. 

  – A šta misliš: tko ju je bacio? 

  – Nisam toliko nepametan da se igram policije. 

  – Po tebi je onda nepametan i ravnatelj sjemeništa don Mladen Parlov? 

  – Ne poznajem gospodina i nemam uvida u njegovu pamet. 

  – Pa vidio si valjda ono njegovo priopćenje za javnost gdje kaže kako je »bacanje bombe povezano s aktualnim medijskim polemikama na temu spolnog odgoja u osnovnim i srednjim školama, a što u pojedinim medijima prerasta u pravu kršćanofobiju i izljeve mržnje protiv Katoličke crkve«? 

  – Mogao je isto tako i s jednako uvjerljivom argumentacijom priopćit da je dimna bomba predstavljala poziv da se izabere novi papa. 

  – Ma koji novi papa? 

  – Benedikt Sedamnaesti ili Ivan Pavao Treći ili Aleksandar Deveti ili Eustahije Nulti, koga god izaberu. 

  – U kakvoj vezi može bit dimna bomba s izborom pape? 

  – U simboličkoj. Vidiš da je iz bombe pušten bijeli dim. 

  – A šta ti misliš: da taj mulac koji je bacio bombu ima nekog pojma o tome šta znači bijeli dim i kako se bira papa? 

  – Pa možda su ga naučili na vjeronauku. 

  – Otkud ti uopće ta bolesna ideja da dimne bombe po sjemeništima baca netko tko je išao na vjeronauk? 

  – Otkud i ravnatelju pretpostavka da mu je sjemenište zadimio netko tko se na taj način uključio u polemiku oko spolnog odgoja. Baš me čudi što nije objavio i fotorobot Aleksandra Štulhofera ili Željka Jovanovića. 

  – Ali dovoljno staru da može bit povezana s ubojstvima svećenika poslije 1945. 

  – Ti stvarno ne znaš šta govoriš! 

  – Možda zato što citiram ravnatelja sjemeništa koji kaže: »S nelagodom se moramo upitati: što je sljedeće? Jesu li na redu prave bombe te ubijanja svećenika, redovnika i redovnica, kao što je to bilo poslije 1945.?« 

  – Čovjek samo upozorava do čega može doći ako se nastavi – kako je rekao – »javni netolerantni govor i poticanje na mržnju, bez obzira odakle dolazi«. Misliš da nije u pravu kad poziva urednike medija da »ne objavljuju priloge koji potiču na mržnju i netoleranciju, bez obzira tko im je autor«? 

  – Potpuno je u pravu. Samo što urednici u tom slučaju ne bi smjeli objavit ni njegovo priopćenje. 

  – A zašto ne bi? 

  – Zato što nepoznatog lika koji je bacio dimnu bombu proziva kao zagovornika spolnog odgoja i kao krvoloka koji bi ubijao fratre i časne sestre. Šta je to ako nije podla potvora, sračunata na poticanje mržnje i netolerancije? Je li mu to »odgovornost prema vlastitim riječima i djelima« na koju se patetično poziva? Je li mu to »poštivanje drugih osoba i njihovih uvjerenja«? Misli li tako »izgraditi humanije, pravednije i bolje društvo«, kao što tvrdi da želi? 

  – Je li ti to, trafikant, hoćeš reć isto što i don Ivan Grubišić: da je »ta bomba mogla biti bačena i s ove druge strane, da se digne prašina«? 

  – Pa naravno da ju je mogao bacit bilo tko. I naravno da sjemenišno priopćenje u kojem se nepoznati počinitelj jednako nepoznatih motiva izravno povezuje s pristašama spolnog odgoja otvara prostor da se posumnja i na tempirano dizanje prašine. 

  – Sad mi još samo, poput don Ivana, kaži da je »poziv na bacanje bombi, odnosno na novu Oluju, došao s oltara, od biskupa«… 

  – A je li don Ivan tjerao pomoćnog biskupa Pozaića da zaziva novu Oluju? 

  – Ali monsignor Pozaić je, kao što je to lijepo objasnio don Ivan Miklenić u Glasu Koncila, pozvao na oluju s malim o. Uostalom, uzmi njegov govor pa pročitaj! 

  – Pročitao sam ja i govor i Pozaića. Neposredno prije poziva na oluju – piši malo, pamti veliko O – on izgovara rečenicu: »I mi smo u povorci slavnih Generala: Ante i Mladena.« A tu su mu generali, baš zanimljivo, napisani s velikim G. Prema tome, bijedno je i crkvenog velikodostojnika nedostojno da se služi i opravdava jeftinim pravopisnim smicalicama. 

  – Ali nije Crkva samo pozivala na oluju s malim ili – ako baš hoćeš – Oluju s velikim O! Ona je isto tako iskazala svoju bojazan da je zbog spolnog odgoja na ispitu i mir u našoj domovini. 

  – Ah da… Kad pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić zaziva Oluju, a bespomoćni nadbiskup zagrebački Josip Bozanić stavlja mir na ispit, šta ti iz toga zaključuješ: da će se Crkva držat pomoćnog rata ili bespomoćnog mira? 

  – Sorry, trafikant, ali stvarno više ne mogu slušat tvoje konstrukcije… 

  – A onda poslušaj Marinka Čulića koji je prije nekoliko dana napisao: »Kada s Kaptola dođu izjave da je moguće narušavanje mira u zemlji, pa se nakon desetak dana mir zbilja naruši, onda Crkva samu sebe praktički prijavljuje kao glavnog osumnjičenika.« 

  – I šta mi time hoćeš reć? 

  – Da gdje ima dima, ima i dimne zavjese.