– A zašto bi završio baš tamo? 

  – Pa zato što povijest ima nezgodnu naviku da se ponavlja. 

  – Hvala na iscrpnom objašnjenju. 

  – Jebiga, trafikant, pročitaj novine prije nego što ih prodaš ili vratiš u remitendu, pa ćeš znat o čemu govorim. 

  – Uzmimo da je Milanović, što se mene tiče, već završio u remitendi… A ti mi sad ljubazno objasni zašto će nakon remitende završit i u Remetincu. 

  – Pa zbog Rusa, kao što piše u Večernjaku. 

  – Šta su ga uhvatili da se s Rusima upustio u nekakav sanaderluk? 

  – Ma ne, šta ti pada na pamet?! Baš naprotiv: zaglavit će zato što s Rusima nije imao nikakvog kontakta. 

  – Ubio me Venedikt Jerofejev ako ja tebe išta razumijem… 

  – Pa znaš valjda da je Milanović odbio primit Alekseja Millera. I nadam se da znaš da je Aleksej Miller najmoćniji lik u moćnom Gazpromu. 

  – Moćniji i od Putina? 

  – Nije Putin u Gazpromu… 

  – Već u Gazpromu nije nitko koga nije postavio Putin? 

  – Eto vidiš kako i ti nekog vraga razumiješ. Prema tome, Milanović je de facto odrebatio Putina. 

  – Da je Putinu bilo do toga da ga Milanović odrebati, valjda bi sam došao u Zagreb, a ne bi slao direktora firme. 

  – Jako duhovito, trafikant! A to što zbog takvih duhovitosti ispašta kukavno gospodarstvo ove zemlje, to je tebi, je li, skroz okej? 

  – Pa nisu premijer i direktor firme ista diplomatska razina… 

  – Nije Gazprom, durače, bilo kakva firma! I nije Miller ovdje bio na običnom poslovnom putovanju. Fino ti piše u Večernjaku da je »Millerov dolazak bio iskaz spremnosti ruske državne politike da krene putem zatopljavanja odnosa s Hrvatskom«. 

  – Pa zašto se onda nije najavio uobičajenim diplomatskim putem, nego je pustio da Vlada Republike Hrvatske za njegov dolazak dozna preko Gazpromova lobista Borislava Maletića? 

  – Kad si tako upućen u Milanovićeva jeftina opravdanja, zvuči li ti razumno i ona škuža iz Banskih dvora da »diplomatskim kanalima nisu mogli utvrditi dolaze li Rusi doista«, jer da »čak ni u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu nisu do srijede ništa znali o dolasku gazpromovaca«? 

  – A kad si ti tako upućen u diplomatske finese, možeš li mi objasnit šta je prava istina: je li Milanović odbio primit Ruse ili su oni sami odustali od sastanka s njim nakon što je iz Vlade zatraženo da svoj zahtjev pošalju preko veleposlanstva? 

  – Oni su odustali zato što ih on nije htio primit mimo uobičajene procedure. 

  – I sad Večernjak, koji u svakoj prilici poziva na obranu digniteta Republike Hrvatske, napada Milanovića zato što je štitio opjevane vrednote koje se stalno proklamiraju u tom listu, umjesto da – dosljedno sebi – okrpi po Josipoviću i Vesni Pusić zato što su primili poslovnu delegaciju iz inozemstva koja je u Hrvatsku došla bez uredne najave?! 

  – A šta su, po tebi, trebali? Stavit naslov: »Zašto i Josipović nije odbio primiti direktora Gazproma?« 

  – Mogu oni i bolje. Evo naprimjer: »Zar su Predsjednički dvori kolonijalni kolodvor?« ili »Rusi ulaze kod Josipovića lakše nego kod Lukašenka!« ili… 

  – Daj, prekini s gluparijama! Tko je, po tvojoj trafikantskoj pameti, trebao primit Millera? Direktor Ine? 

  – Pa nije on došao u poslovni posjet Mađarskoj… 

  – Kako ne shvaćaš da to nije bio samo poslovni posjet?! Pa jebote, ispalit ću na živce! 

  – Naravno da ćeš ispalit kad su te brzom brzinom spojili na Južni tok. 

  – Molim? 

  – Pa čuješ li se kako šištiš? Da zapališ cigaretu, sve bi otišlo u zrak… 

  – Ma dobro da već nisam puk’o! Braniš tog neotesanog i neodgovornog Milanovića koji Ruse nije primio samo zato što su se za sastanak prije obratili Josipoviću nego njemu. Je li to premijer ili uvrijeđena frajla?! 

  – A kako ti znaš da ih nije primio zato što je ljubomoran na Josipovića? 

  – Pročitao sam u Večernjaku. 

  – Koji je zaključio da zbog toga treba ćorkirat Milanovića? 

  – Ne insinuiraj! Nisu oni napisali da ga treba zatvorit nego da bi mu se to moglo dogodit. I ako te baš zanima, evo slušaj tu poučnu priču: »Jedan bivši premijer svojedobno je smatrao da mu je ispod časti primiti tadašnjeg predsjednika Nadzornog odbora Gazproma koji je Hrvatsku posjetio radi ljetovanja. Godinu dana kasnije taj čovjek – po imenu Dmitrij Medvedev – postao je ruski predsjednik, a hrvatski premijer danas je stanovnik kaznionice na južnom dijelu Zagreba. Da li se povijest u hrvatsko-ruskim odnosima ponavlja?« 

  – Ili nam se pišu »Besputinstva povijesne zbiljnosti«?