Povrh eventualne krivice, koju USKOK konstrurira optužnicom za Fimi mediju, suđenje iz ročišta u ročište otkriva suptilnu korupciju, kakva se u nas ne smatra temom vrijednom naročite pažnje.

Evo primjera: bivši glavni direktor Croatia airlinesa Ivan Mišetić svjedočio je u utorak kako ga je Ivo Sanader osobno zvao da rezervira zrakoplovne karte za sebe i svoju obitelj, što je ovaj poslušno i činio.

Optužnica ne kriminalizira to što je premijer osobnim vezama kupovao zrakoplovne karte u državnoj tvrtki, nego da ih je plaćao gotovinom, za koju se pretpostavlja da potječe iz novca izvučenog preko Fimi medije.

No nužno je pitati: je li korupcija kada prvi čovjek državne tvrtke nabavlja karte na premijerov zahtjev? Ako nije korupcija, što jest? Je li Mišetić mislio kako je posve u redu da starog prijatelja, Ivu Sanadera, poštedi traćenja vremena na sporim i zamornim blagajnama za kupnju karata? Je li mu palo na pamet kako je s njegova položaja neprimjereno činiti sitne usluge predsjedniku Vlade? 

Ili: bivši saborski zastupnik HDZ-a Stjepan Fiolić svjedočio je kako je nazvao HDZ-ovu načelnicu općine Jasenovac Mariju Mačković, neka pronađe nekakvu »kućicu« prikladnu obitelji Sanader. Mačković je to i učinila, pa su Sanaderovi i kupili »kućicu« u Krapju.

Državni i stranački sustav iskorišten je tu za osobne potrebe Ive Sanadera. Nije Fiolić Mariju Mačković zvao zato što joj je »stari prijatel«, nego zato što su svo troje – Sanader, Fiolić i Mačković – povezani zaštitničkim zagrljajem HDZ-a. U tome je ključ te vrste korupcije – ona je dio sustava. 

Jer stranka se pokazuje kao izvor korupcije. Stranka omogućuje sve: od kupnje karata i »kućica« preko veza i poznanstava, do izvlačenja milijunskih iznosa iz državnih, javnih i privatnih tvrtki. Stranka određuje pravila igre, stranka reketari, ali ona i štiti, obezbjeđuje i prašta. Fimi medija pokazuje se kao monstruozna degradacija demokracije u ničim ograničenu partitokraciju. 

Ali nije dobro to što se cijeli postupak poistovjećuje s Ivom Sanaderom. Pogrešna je to percepcija. Činjenica jest da su odvjetnici ostalih optuženika – Mladena Barišića, Nevenke Jurak i Branke Pavošević – povukli proceduralno maestralan potez, nagovorivši branjenike da priznaju krivicu, a istodobno se o kazni ne nagode.

Branjenike – pritisnute teretom dokaza – time su odvjetnici uspjeli »izvući« iz postupka, jer sjede u sudnici, ali ne moraju ni svjedočiti ni odgovarati na pitanja. Pažnju su time usmjerili na Sanadera, za kojega se čini kao da je opet optužen sam.

A nije: Ivo Sanader vjerojatno jest bio najsrebroljubiviji, najmoćniji i najdomišljatiji pokretač Fimi medije, ali po čemu bi to, recimo, Mladen Barišić bio manje odgovoran, taj vlastohlepni čovjek bez snage da dominira sam, pa zato ovisan o bespogovornom autoritetu Sanaderova tipa? 

   Problem, međutim, zahvaća daleko šire od aktera s optuženičke klupe, uključujući cijeli HDZ: korupcija kakvoj svjedočimo na suđenju za Fimi mediju, naprosto je sveprisutna. Ona je kisik hrvatske politike, neovisno o kojoj se stranci radilo: HDZ je tu samo začinjavac i najveći šampion.