– Bogami će nam, trafikant, uskrsnut pokojni Tuđman, i to u liku Ive Josipovića… 

   – Iz koje si spinakoteke to izvukao? 

   – Nije to spin nego volja većine hrvatskih građana. Evo vidiš naslov u Večernjaku: »Građani: Josipoviću dajte ovlasti kao što je imao Tuđman«. 

   – A koji to građani zahtijevaju? Možeš li me upoznat s nekim od njih? 

   – Građani koje je anketirala agencija Ipsos Puls. Više od polovice anketiranih smatra da su predsjednikove ovlasti premale. 

   – Znači: dijele mišljenje Ive Josipovića o ovlastima Ive Josipovića? 

   – Nije to samo Josipovićevo mišljenje. I Nadan Vidošević misli da bi Hrvatskoj za uspješno provođenje reformi bio nužan polupredsjednički sustav kakav smo imali pa napustili, iakoje donosio rezultate. 

   – Šta su anketirali i Vidoševića? 

   – Ma ne, on je to rekao u onom nedavnom intervjuu Globusu. 

   – A u čemu su bile te blagodati polupredsjedničkog sustava i kakve je rezultate donosio? 

   – Vidošević kaže da je šef države koji je imao pod kontrolom ministre financija, obnove, obrane, unutarnjih i vanjskih poslova, mogao pokretati društvene procese. 

   – Pa bi sada i Josipović trebao pokretat procese u kojima će Nadan Vidošević ostat nekretnina? 

   – Nije sad bitan Vidošević, nego volja građana da Josipović dobije Tuđmanove ovlasti. 

   – A anketari su pitali baš tako: »Treba li Josipoviću dati ovlasti kakve je imao Tuđman?« 

   – Pa nisu baš tako. Zapravo, nisu uopće spominjali Tuđmana. 

   – A otkud onda Večernjaku naslov da građani traže tuđmanizaciju Josipovića? Kao da i ovako nije dovoljno tuđmaniziran… 

   – A otkud tebi da je Josipović već tuđmaniziran? 

   – Čuo od nadbiskupa Želimira Puljića koji se u to osobno uvjerio na Pantovčaku. 

   – Misliš na onaj sastanak u srijedu? Koliko ja znam, razgovarali su o spolnom odgoju, a ne o Tuđmanu. 

   – I stav prema Tuđmanu je dio spolnog odgoja. A nadbiskup je vrlo zadovoljan predsjednikovim odgojem i stavom. Kaže: »Vidim da Josipović kao legalist poštuje prvoga predsjednika. Štoviše, vrlo sadržajno pismo poslao je za njegov simpozij u Zadru.« 

   – Čiji simpozij? Kakvo pismo? 

   – Simpozij na temu »Franjo Tuđman i stvaranje suvremene hrvatske države«. A Josipović je u pozdravnom pismu tom skupu napisao da »prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nedvojbeno pripada najvažnijim osobama hrvatske povijesti«, te da je »kao državnik i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH imao veliku, a u mnogim trenucima ključnu ulogu u stvaranju i obrani Republike Hrvatske i njezinoj međunarodnoj afirmaciji«. Šta kažeš na ovo? 

   – Ništa. To meni zvuči kao uobičajeno fraziranje. 

   – Fraziranje ili friziranje? Koliko se ja mogu sjetit, ta je međunarodna afirmacija izgledala tako da je Hrvatska zahvaljujući Tuđmanu bila dovedena na rub međunarodne izolacije. I onda Josipović još piše: »Zadaća je povijesne znanosti objektivno osvijetliti i vrednovati njegov politički i državnički profil, čemu će, uvjeren sam, ovaj skup referatima i raspravama dati važan doprinos.« 

   – Opet fraza za frazom, ali nema ničega spornog. To je meni sasvim u redu. 

   – U redu je bilo i to da Josipovićevo pismo pročita domaćin simpozija Ante Bralić koji, u prilog tom znanstvenom i objektivnom vrednovanju, tvrdi da »svaka nacija mora imati svoju simboliku i mitove jer bez njih nema održanja nacije« i pritom se poziva na uglednog britanskog mitsetera Normana Daviesa koji veli: »Svatko treba mitove. Pojedinac treba mit. Nacije trebaju mitove. Mitovi su setovi pojednostavljenih vjerovanja, koji mogu ali i ne moraju biti blizu stvarnosti, ali koji nam daju osjećaj o našim korijenima, našem identitetu i našim ciljevima. Oni jesu subjektivni, ali su često puno jači nego objektivna istina.« Živa šteta što se profesor Bralić nije dosjetio da sav smisao tog znanstvenog turbofolk sijela sažme u pjesmu: »Ne može nam niko ništa, jači smo od istine…« 

   – Gdje ti tu, zaboga, vidiš turbofolk? 

   – U nacionalnoj mitomaniji čiji refreni ostaju isti, bez obzira da li ih pjevaju pevaljke, kantaju klape, guslaju povjesničari ili ih uz diskretnu klavirsku pratnju frflja Josipović. 

   – Ali šta Josipović ima s tom mitomanijom? 

   – Ništa osim što svoj skromni doprinos mitoističkom kultu Franje Tuđmana adresira na cijenjeni skup čiji organizator – pod krinkom znanstvenosti – glorificira i »mitske Čavoglave« i »stvaranje novog oca utemeljitelja dr. Franje Tuđmana«. Stoga je posve razumljivo što je nadbiskup Puljić bio fasciniran Josipovićevim štovanjem Tuđmana i vrlom sadržajnošću njegova pozdravnog pisma zadarskom simpoziju. Kao što je i posve očekivano da list u vlasništvu Katholischer Medien Verein Privatstiftunga – nakon iskazanog oduševljenja što Josipović »pohvalno piše o Tuđmanu« i nakon kolumnističkih usklika da Ivu Josipovića Ujedinitelja Hrvata baš zbog takvih pisanija valja podržati – krene uvjeravati hrvatske građane kako je njihova volja da se u ovoj zemlji reinstalira tuđmanizam. 

   – Pričaš pizdarije, trafikant! Kako je moguć tuđmanizam bez Tuđmana? 

   – Na isti način na koji je moguće objavit da anketirani građani zahtijevaju tuđmanovske ovlasti za Josipovića, premda o Tuđmanu u anketi nije bilo ni spomena. 

   – Pa na šta će to sličit? 

   – Na Njegovo Carsko i Kraljevsko Veličanstvo Franju Josipovića.