Glasovitom Ljubi Ćesiću Rojsu napokon će se suditi za kazneno djelo prijevare jer je zamračio 60.000 eura. 

   Novac koji je ishlapio bez traga pripada jednome iz plejade novokomponiranih hrvatskih milijunaša Jaki Andabaku, a on ga je 2010. godine predao Rojsu da ga dostavi sedmorici iz BiH koji se u Haagu brane od optužbe za ratni zločin. Galantni, ali nesmotreni donator, sa začuđujućim je povjerenjem spakirao Rojsu ukupno 70.000 eura, po deset tisućica za svakoga. No svoje sljedovanje sretno je primio samo Dario Kordić, ostali ne. 

   Zato Rojsa sada očekuje sudski proces, prijavio ga je netko iz cijele te kombinacije. I može se stvarno dogoditi, iako se u to u našoj zemlji nipošto nije pametno kladiti, da Rojsa opletu kakvom uvjetnom kaznom i da mu na kraju narede da vrati tih 60 hiljadarki onome pred kime ih je munjevito sklonio u svoj džep. 

  Ali ako, u hodnicima našeg vrlog pravosuđa, oštećeni i uspiju izboriti takvu spektakularnu zadovoljštinu nad jednom općepoznatom devijantnom karakternom crtom Ćesića Rojsa, bit će to prava sitnica od troška za generala. Razumljivo je da ta svota – u kunama nešto više od 410.000 – baca u trans sve te razne šljakere i gubitnike koji nisu znali iskoristiti nebrojene mogućnosti hrvatske tranzicije, ali u generalovoj cipeli ona sigurno nije veća od dosadnog kamenčića. 

   Jer, nekadašnji je šofer autobusa svu svoju zaglušnu ljubav prema domovini u ovih 20 i kusur godina naplatio takvim iznosima za koje je 60 tisuća eura najprostiji sitniš. Prije nekoliko dana saznali smo, na primjer, da Ćesić Rojs, kao i još jedan broj njegovih kolega generala, cijelo vrijeme prima dvije vojne mirovine za isto vrijeme provedeno u ratu, jednu od Hrvatske, jednu od BiH, a izgledi da ta ljepota potraje doživotno mnogo su veći nego misli nadobudni ministar Fred Matić. 

   Samo tih ukupno 15.000 kuna na mjesec, iz proračuna u Zagrebu i proračuna u Sarajevu, lijepa je naknada za ratne patnje danas 54 godišnjeg Rojsa koji je i sada rumen i kao da je od brijega odvaljen. 

   A na koje se sve druge načine financijski namirio Šuškov pomoćnik i zapovjednik basnoslovne 66. inžinjerske pukovnije, koja je generalu Ćesiću Rojsu bila fenomenalan privatni biznis, o tome se još mogu prepričavati samo fantastične priče. Netko bi drugi, recimo, trebao odgovoriti na pitanje je li Rojs 1998., kao pomoćnik ministra obrane, samo za lijepe oči izdao tonu rješenja skupini od preko deset tisuća pripadnika HVO-a koji nisu imali status hrvatskih branitelja, a koji su zatim, na osnovi tih rješenja, umirovljeni u Hrvatskoj. 

  Dakle, tih 60.000 eura, ako se Andabakova presuda baš ne bude dala izbjeći, neće biti nikakav problem za našega Rojsa. Neće jer on je uvijek znao jedno veliko znanje koje mu je i donijelo takav uspjeh u životu. A ono glasi: Ovdje, u ovim našim krajevima, uvijek je najsigurnije operušati državu. Privatne osobe još će se nekako batrgati, ali s državom, brate, uvijek možeš što te volja. 

   I eto zato časni general ovih dana naprosto nudi da mu se oduzmu i činovi i penzije. Samo da mu ostane Hrvatska. Vidi i on da mu 2013. godina nije počela baš perfektno. Ali zato su mu sve druge bile sretne.