Nejasno je zašto su se mnogi odjednom zabrinuli za prihode državnog proračuna, koji će se iduće godine navodno smanjiti zbog pada cijena benzina. Nejasno je i zašto prozivaju proizvođače i trgovce, tražeći od njih da snize cijene svojih proizvoda i usluga. To pokazuje da mnogi nisu svjesni što se oko njih događa.

   Najprije, državni proračun ne bi trebao imati bitne štete od pada cijena naftnih derivata, na koje se plaćaju trošarine i PDV od 25 posto. Naime, prihodi od trošarina trebali bi ostati isti, jer ih država ubire u fiksnom iznosu. Recimo, država će i dalje naplaćivati fiksnih 3,66 kuna po litri bezolovnog benzina, neovisno o tome stoji li benzin šest ili četiri kune po litri. Ako se zbog jeftinijih derivata poveća njihova potrošnja, država bi mogla na trošarinama zaraditi i više nego prije.

   Država može izgubiti dio prihoda od PDV-a, ali i ne mora. Građani će za benzin izdvajati manje novca nego prije, ali tu uštedu će zasigurno potrošiti na drugoj strani. Kupit će više drugih potrepština, na kojima će država ubrati više PDV-a nego dosad.

   Jeftiniji benzin, očito, dovest će do preraspodjele prihoda, koji će se od proizvođača i prerađivača nafte djelomice preseliti svima ostalima. Nevolja je, međutim, što golema većina kućanstava u Hrvatskoj ima ograničene kućne proračune, pa im jeftiniji derivati neće osjetno popraviti životni standard. Većina će i dalje jedva spajati kraj s krajem, a ukupna potrošnja građana ostat će otprilike na istom. Država se, pak, treba pobrinuti da poraste ukupna potražnja u zemlji, pri čemu je manje bitno hoće li poreze ubirati od nafte, ili od nekog drugog oblika potrošnje.

   S druge strane, koliko god se snižavanje cijena činilo privlačnim, u ovom trenutku nije baš uputno tražiti masovna pojeftinjenja. Upućeni znaju da hrvatski proizvođači već 18 mjeseci sustavno snižavaju tvorničke cijene, po stopi od jedan do dva posto godišnje. Suočavaju se s padom potražnje, a otkako je Hrvatska ušla u EU i s oštrijom konkurencijom. Hoće li proizvodi pojeftiniti, to uvelike ovisi o trgovcima. Međutim, i trgovci su suočeni s jačom konkurencijom i padom potrošnje građana od početka krize, pa su se njihove marže u šest godina prepolovile.

   Budući da su mnogi trgovci i proizvođači u gubicima, realno je očekivati da neće spustiti cijene, nego da će uz pomoć jeftinijeg benzina pokušati pokriti dio gubitaka, dugova bankama i državi. Jeftinija nafta može potaknuti i rast gospodarstva. Većina bi barem željela takav razvoj događaja. Međutim, Hrvatsku je ove godine zahvatio početak deflacije jer će potrošačke cijene 2014. pasti za nekih 0,2 posto, prema procjeni HNB-a.

   Nedavno pojeftinjenje nafte moglo bi ojačati deflatorne procese koji za gospodarstvo, državu i građane dugoročno nisu dobri. Deflacija, naime, ne počinje padom cijena u prodavaonicama, niti na tome završava. Kad postane sistemsko ponašanje, deflacija dovodi do sustavnog padanja gospodarstva i plaća, otpuštanja zaposlenih i do rasta dugova. Deflacija dovodi do cementiranja krize. Kad to shvate, mnogi će početi zazivati rast cijena i plaća, od barem dva posto godišnje. Zazivat će inflaciju kao ozebli sunce.