Nekad davno, u stara dobra vremena kad je još bilo novca za sve, HDZ je Marku Perkoviću Thompsonu morao plaćati – 500.000 eura, ako se dobro sjećamo, da zastupa njihovu politiku i pjeva, ne pjeva, štogod… Danas, kad je nastupila ljubav u doba recesije, Thompson besplatno reklamira HDZ, ili barem mi ne znamo da ga za to plaćaju, dok na svom koncertu profilira HDZ-ovu kandidatkinju kao jedinu poželjnu, kao da je na predizbornom skupu, a ne na trash-pop-koncertu: »Moramo izaći na izbore, svi izabrati onu osobu koja će braniti Domovinski rat i naše vrijednosti. Vi mladi, nemojte ostati doma, nego – na izbore! Za Hrvatsku! To je izraz domoljublja. Već kad se nismo 90-ih obračunali s komunizmom, obračunajmo se sada 2015. godine!«

   Lijepo je da Thompson govori u »mi« formi tako da se jasno vidi da u ovome nije sam, i da nema nikakve zabune oko toga da Tomislav Karamarko oko sebe vidi jugofile kao bijele miševe, a on komuniste kao, valjda, crvene miševe. O kakvom obračunu je ovdje riječ, ne znamo, ali možda će nam 2015. godina to pokazati, ako ulica nastavi preuzimati na sve ulogu jedine moralne vertikale, a branitelji jedine institucije kojoj bi građani trebali vjerovati. Normalno, i o tome je na svom koncertu u Areni Thompson imao što reći: »Poseban pozdrav braniteljima, s njima smo, neka ostanu do kraja, a posebni pozdravi i ekipi iz Stožera i gospodinu Josiću«.

   Poklici tog prononsiranog desnog ekstremista očito su, bez puno filozofije, i poruke današnjeg HDZ-a, možda ne u tolikoj mjeri kandidatkinje na izborima Kolinde Grabar-Kitarović koja je civiliziranija od toga, no svakako Karamarka i njegovoga znamenitoga Vase. Ne treba puno pameti da se poveže da Thompson, kao i obično, izgovara ono što misli i Crkva kad šalje svoje izborne preporuke, i naravno vrh HDZ-a, a to je da najavljuju obračun, osvetu, prijete, pritom se distancirajući od jedine, barem deklarativno ispravne, tuđmanovske poruke – one o pomirbi. Za Karamarka, pomirba je mrtva, i slijedi obračun, a »glasnogovornik« mu je valjda Thompson, jer u današnjoj estradiziranoj politici tako je najlakše doći do narodnih masa.

   Kako će izgledati taj obračun s komunistima, tko će ih prebrojiti i kako će to točno izgledati, možemo samo zamišljati, no već i ove poruke su apsolutno neprimjerene, štetne i toksične za hrvatsko društvo. Izborni obračun vjerojatno tu neće biti dovoljan, dečki priželjkuju lustracije i slične druge ludorije iz laboratorija koji je zapravo udbaškoga mentalnoga sklopa, i totalno van današnjeg vremena i prostora normalne Hrvatske.

   U trenutku kad aktualni predsjednik Ivo Josipović svoj izborni skup u Rijeci zaključuje porukom: ne bojte se HDZ-ove osvetničke politike, to izgleda skoro pa pomalo paranoično. Zašto bi se itko, pobogu, bojao HDZ-a? No, kad nakon toga čuješ Thompsona i Karamarka, tada shvatiš da je doista s lijeve strane hrvatskog društva potreban jak uteg koji će prevagnuti na stranu moderne i civilizirane Hrvatske, i da je dobro da iza Josipovića stoji toliko stranaka i udruga. Jer, njegov posao nije lak: treba pobijediti i thompsonovce, i ekipu iz Vasine »vasione«, i cijeli jedan retrogradni mentalni sklop koji politiku nikada neće shvatiti kao kompeticiju, već uvijek kao negaciju. Najčešće, zdravog razuma.