Prošao je tako i jubilarni 20. Sa(n)jam knjige u Istri. Programski opet razbarušen, možda i više nego ikad, ponudio je domaćih i stranih književnih zvijezda, gomilu tematskih blokova i knjige s popustom. Što se zvijezda tiče, jubilarac nije uspio nadmašiti ugošćivanje Umberta Eca ili Orhana Pamuka, a prodajni segment sajma uputio je i na očitu krizu domaćeg izdavaštva. Ponuda je jednostavno pala, što je doduše rezultat i toga što manjim nakladnicima sudjelovanje ne opravdava troškove. Znaju oni da se u Puli neće ubiti od prodaje.

   Od zvijezda valja istaknuti francuskog filmaša i pisca Philippea Claudela, pristupačnog i zanimljivog; umišljenu Ukrajinku Oksanu Zabužko i razmaženu Ruskinju Ljudmilu Petruševsku. Prva je uspjela bez autoironije izjaviti da je najveća ukrajinska književna zvijezda ikad, k tome još i lijepa, a druga pak nije htjela govoriti o društvu danas, a gotovo ni o pisanju. Ostali su tako njeni šeširi i cabaret, koji je više sličio na karaoke. To i dalje ne mijenja činjenicu da je napisala odličan roman, »Vrijeme noć«, objavljen i kod nas u izdanju Naklade »Ljevak«, ali je uputilo i na onu da je nekad bolje ne upoznati autora drage knjige.

   Tema stripa, zamišljena kao mala i off, prometnula se pak u pravi hit. Strip je uhvatio snažan zamah, a u Puli ga je najjače vrtio Vladimir Šagadin, koji je zajedno s organizatorima Sajma utvrdio Stripovsku ulicu kao mjesto na kojem strip i stripaši mogu predstavljati svoje svjetove. U i onkraj programa, u galeriji i pubu, u čitaonici i na cesti ispred DJ pulta. Probrana selekcija domaćih, regionalnih i svjetskih stripaša dala je misliti svima koji strip doživljavaju kao zabavu iz osnovne i srednje škole, zaostalu negdje na Alanu Fordu.

   No budući da je Šagadin i stripaški aktivist, svako malo je grmio s pozornica zazivajući prostor za pulsku udrugu »Mrkli mrak«, ponavljajući da ništa od tog stripovskog sajamskog programa neće biti ako se nešto konkretno ne desi za strip u Puli.

   Slično bi se moglo reći i za Sa(n)jam u cjelini. U 20 godina razvio se u odličnu, financijski i organizacijski stabilnu manifestaciju, na čiji budžet mnogi gledaju sa zazubicama. I baš zato morao bi prevladati svoju jednokratnost i ponuditi Puli program kroz cijelu godinu. No za to će trebati i nove runde pregovora oko utvrđivanja stalnog prostora Sajma, koji se neće morati iznajmljivati svake godine. Velik je to izazov za direktoricu Magdalenu Vodopiju, jednako nužan kao što je i činjenica da bi gradonačelniku Pule trebalo nešto značiti otvaranje mogućnosti za cjelogodišnji kulturni program u kontekstu najavljene prijave Pule za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine. I on mora biti svjestan da osim malo kulturnog ljeta, Filmskog festivala i zimskog Sajma knjige u kulturnoj Puli raste samo mahovina.