Jesu li Nesalomljivi krenuli u konačni obračun protiv Nedodirljivih? Vidjet ćemo to nakon uhićenja Rena Sinovčića, kojeg s Milanom Bandićem i Božidarom Kalmetom povezuje upravo to što se o njima i njihovim »kontroverznim« poslovima govori godinama, a da ih ruka pravde do danas nije dotakla niti za rame. I minimalni sažetak onoga što se pripisuje Sinovčiću, kao i imena onih koji se s njim dovode u vezu, obećavajući su filmski scenarij i uzbudljivi triler koji sada čeka epilog. Prije nego što je jučer policijski kombi prepriječio put crnom golfu, Sinovčić je zadnji put priveden 2010. pod optužbom da je prijetio svjedoku koji je njegovog suradnika Zlatka Lisicu teretio za reketarenje. Unatoč čvrstim dokazima, jednosatnoj snimci razgovora u kojem nagovara svjedoka na davanje lažnog iskaza, zadarski istražni sudac Vladimir Mikolčević pustio je Sinovčića na slobodu.

   Ni to ni bilo što drugo u njegovoj biografiji nije zasmetalo da Sinovčić u lipnju ove godine bude izabran za novoga predsjednika Udruge hrvatskih nogometnih prvoligaša. Uostalom, nogomet je jedna od djelatnosti u kojoj aktivno sudjeluje, nekada kao sudac, kojem nije dokazano namještanje utakmica i kojeg je zaobišla akcija »Offside«. Potom kao »vanjski suradnik«, a danas i formalni vlasnik NK »Zadar«, u čijoj je pretvorbi sudjelovao tako što je Klubu podnio račun od 40 milijuna kuna. Unatoč svim sumnjama, preoblikovanje je odobrio Boris Lalovac.

   Osim što je bio »kralj ribe« te vladar tržnica, Sinovčić se u svojoj poduzetničkoj karijeri bavio i zaštitarstvom kao vlasnik sada ugašenog »Zadar Securitya«, za koji su neki tvrdili da služi i zastrašivanju. Nisu mu bili strani ni poslovi s atraktivnim nekretninama, a sudjelovao je i u privatizaciji zadarskih tvrtki devedesetih. U privatizaciji »Zadranke« Sinovčić je surađivao i s Brankom Šegonom, kasnijim pomoćnikom ministra financija Slavka Linića, u to vrijeme direktorom zadarske tvrtke Trgo folijaplast (kasnije preimenovane u Nautilus) Zdenka Zrilića. A Zrilić je navodno pozajmio Šegonu 11 milijuna kuna za njegove poslove na Korčuli, baš kao i Sinovčiću za još jednu njegovu preokupaciju, medijsku tvrtku Vox koju je osnovao 2005.

   I tu dolazimo do Stoje Mučaji, pročelnice porezne uprave u Zadru, koja je koncem 2013. godine izrazila sumnju u zakonitost većeg dijela dokumentacije u predstečajnoj nagodbi VOX-a, i koju »njezin« SDP niti u jednom trenutku nije zaštitio od medijskog linča Sinovčićevih medija. Mučaji je utvrdila da je potraživanje Sinovčićevog prijatelja Dalibora Zebića krajnje sumnjivo, a vjerojatno i fiktivno. Upravo su glasovi koji su proizašli iz Zebićevog potraživanja, zajedno s glasovima Zrilićevih tvrtki Tehno i Nautilus omogućili Sinovčiću sklapanje točno onakve predstečajne nagodbe kakvu je želio. Glavni i odgovorni za predstečajne nagodbe u Linićevom ministarstvu bio je pomoćnik Branko Šegon, a u FINI ih nadzire članica uprave Ivna Šegon.

   Sinovčićeva karijera ne bi bila potpuno i tako vrtoglava da nije bilo politike u koju se baca krajem devedesetih, kao član HDZ-a, kojeg je napustio 2012. zbog svađe s Kalmetom. Sada su ratne sjekire zakopane pa kao nezavisni vijećnik daje podršku HDZ-ovoj lokalnoj vlasti. I tako, red ribe, red pretvorbe, red nekretnina, red nogometa, red medija, pa krov od politike, i eto lika i djela Rena Sinovčića.

   Njegovim uhićenjem Nesalomljivi su pokazali da misle u ozbiljno. Ako ništa drugo, zbog toga se u ove predblagdanske dane mnogima znoje ruke dok pogledavaju kroz prozor. A ne iščekuju Djeda Mraza.