Nema boljeg ekonomskog programa od vježbanja gladi kao vježbanja života. Testiranja izdržljivosti za teške godine koje dolaze. Političke stranke bi umjesto predizbornih pamfleta i slogana trebale dijeliti ljudima konkretne savjete o nauku preživljavanja u zemlji na rubu bankrota.

U toj bi zemlji bilo zgodno naučiti rezati kruh na tanke šnitice. Toliko tanke da se čini da ih i nema. Kao da su prozirne. A vi ipak žvaćete, štoviše mljackate i nije vam važno imate li koju mrvicu kruha u ustima ili je to tek iluzija.

   Ne zvuči ovaj uvod kao dobar politički program, jer bi za njega malo tko glasao. Ali je svakako blizak istini i predviđanju stvarnosti u godinama koje dolaze. Nelogično je i nerealno očekivati kako će političke elite, a tu se prije svega misli na HDZ i SDP, spasiti državu koju su doveli na sam rub bankrota.

HDZ i SDP lice su i naličje praktično iste ekonomske politike. A to je vrlo precizno izračunao Ivan Lovrinović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, koji je ustvrdio kako je HDZ u 12 godina svoje vladavine zabilježio rast vanjskog duga od 40,7 milijardi dolara, dok je SDP u svojih skoro 7 godina odradio daljnjih 19 milijardi dolara duga.

Kombinirano su naši stranački šampioni u nepuna dva desetljeća povećali rashode proračuna za dva i pol puta, dakle poskupili državu do maksimuma, iako ogromna većina nipošto ne može reći kako danas živi dva i pol puta bolje nego prije 20 godina. Možda dva i pol puta lošije.

   Hrvatska za isplaćivanje kamata mora izdvojiti oko milijardu kuna mjesečno, a ta brojka znači da je država u kojoj živimo na pragu dužničkog ropstva. Za plaćanje kamata na zaduženja u 2007. Hrvatska je izdvajala 1,6 posto BDP-a, a u prošloj godini je udio narastao na 3,4 posto BDP-a.

Na godišnjoj razini riječ je o 12 milijardi kuna samo za kamate, a toliko otprilike iznosi deficit državnog proračuna za kojeg nam uporno iz Europske komisije upozoravaju da je neodrživ i da ga treba dodatno rezati.

Dakle, Hrvati moraju imati još lošije školstvo i zdravstvo, manje plaće i mirovine, još veće porezno opterećenje i to su maksime na kojima pokušava već tri godine raditi Vlada Zorana Milanovića, iako je sasvim sigurno da ta politika može u najboljem slučaju samo produžiti agoniju i neznatno odgoditi bankrot.

   Od onoga što se nekoć zvalo Plan 21 ostale su tek činovničke reforme državnog proračuna, jer je svaka promjena, svaki važniji novi zakon, tek posljedica onoga što od Hrvatske traži Europska komisija. A to je štednja. Kad se i pokuša nešto drugo prokazuje se koliko su truli temelji ekonomske neovisnosti Hrvatske.

   Najbolji je posljednji primjer uvođenja mini reforme poreza na dohodak po kojoj bi svatko tko ima dvije, tri ili četiri tisuće kuna plaće dobio dodatnih 50-tak kuna na tu istu plaću, dok bi svatko tko ima deset, dvanaest ili petnaest tisuća kuna plaće mogao dobiti čak tisuću kuna dodatne povišice.

Takva nepravedna reforma po kojoj onaj tko ima malo, malo i dobije, a onaj tko ima više, dobije puno više, za posljedicu ima i mini reformu lokalne samouprave kojoj se ukida dobar dio prihoda tako da ovih dana gradonačelnici i načelnici općina po cijeloj Hrvatskoj kukaju kako će propasti, jer moraju rezati investicije, povećavati prirez ili snižavati plaće.

Dobar dio tih općina i gradova ionako je već trebao propasti, odnosno trebao je biti ukinut da je Vlada Zorana Milanovića imala hrabrosti zagristi u pravu reformu lokalne samouprave. Ispada da ih nisu željeli ukinuti, ali će ih sada financijski iscrpiti do te mjere da mnogi požele da ih nema.

A to je tek najava bankrota, koji se približava sve više i onima pod okriljem države i lokalne samouprave. Možda su se donedavno osjećali sigurnima, možda su njihova radna mjesta bila nedodirljiva, ali i tome polako dolazi kraj.

   Iako premijer Zoran Milanović u svom osebujnom stilu tvrdi kako u Hrvatskoj nema gladnih ljudi, krajnje je naivno vjerovati da bi sirotinjsku stvarnost Hrvatske mogao popraviti SDP, jer vladaju skoro tri godine, a i dalje jedino dežurni optimist Branko Grčić vidi izlaz iz krize kojoj se kraj ne nazire. Jednako je teško vjerovati da će HDZ izniknuti kao feniks iz pepela i odjednom postati stranka sposobnih i poštenih ljudi, koji znaju odgovore na sva pitanja o rješenju krize.

Pa će Ivan Šuker, bivši ministar financija, koji je odradio dobar dio zaduživanja države, sutra riješiti ono što jučer nije znao. Ili će Božidar Kalmeta u nekom narednom ministarskom mandatu imati manje afera i sudskih postupaka u resoru negoli je imao jučer. A Tomislav Karamarko postati vrhunski ekonomist, iako to nikada nije bio.

   Činjenice govore nešto drugo. HDZ je Hrvatsku u apsolutnom iznosu zadužio više, a SDP manje, ali je to činio brže, jer je kraće vladao. Godine njihove vlasti pojeli su skakavci. Sva obećanja vladajućih i oporbe nemaju pokrića u prošlosti.

Bili su dokazano neuspješni. Naravno, neće zbog toga odustati. Nije im dosta, skakavci su i dalje gladni. Imaju nove programe za staru predstavu. Vježbanja života i vježbanja gladi.