Nakon što je glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić zvani Vaso optužio premijera Zorana Milanovića da se dva dana prije hapšenja Milana Bandića sastao s dvojicom dužnosnika PNUSKOK-a, na istom mjestu, u »Večernjem listu«, jučer je i šef ureda zagrebačkog gradonačelnika Miro Laco za svoje je privođenje nedvosmisleno prozvao potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića.

   – Ostojić shizofreno traži neprijatelje i zatvara ih, kaže Laco kojeg današnja situacija podsjeća na onu s kraja devedesetih prošlog stoljeća kada je pri kraju vladavine Franje Tuđmana proganjao svemoćni Ivić Pašalić koji je tada kontrolirao represivni sustav!

   Optužbe teške, doduše za sada bez bilo kakvih argumenata, ali s obzirom da se radi o dvojici ljudi koji policijski, vojni i obavještajni sustav jako dobro poznaju iznutra jer su u njemu godinama radili, na njih ne bi trebalo tek rukom odmahivati. Niti je staviti u vatru da nam na istom mjestu, pog egidom ekskluzivno, danas ili sutra, neće biti serviran nastavak priče o tome kako aktualna vlast u gornjogradskim restoranima, kad se malo podnapije, sastavlja liste za odstrel, kao što tvrdi Laco.

   Tako obrana Milana Bandića prestaje biti samo pravni već postaje i politički problem, jer će se repovi »slučaja Agram«, od tajminga do načina izvođenja akcije i njezinih motiva, provlačiti sudskim hodnicima, novinskim stupcima i predizbornim kampanjama. Vaso i Laco pripremili su teren, sada će nastupiti drugi ešalon onih koji će otkrivati istine i »istine«, a javnost halapljivo gutati svaku u medijima objavljenu riječ.

   Da u slučajnost kada netko završi iza rešetaka, ne treba vjerovati govore i gotovo svi dosadašnji slučajevi i sva hapšenja hrvatskih tranzicijskih kapitalaca. Uvijek kada se dogode, radilo se o Sanaderu, Vidoševiću, Bandiću ili nekom četvrtom, otvara se još jedno poglavlje rasprave o tome jesu li i koliko policija i pravosuđe u hrvatskoj politizirani. Laco tako proziva Ostojića da je »nepopravljivi recidivist« jer rabi slične metode kao što je »stvorio paralelni sustav i ilegalno pratio generala Gotovinu«! Znači, kao ravnatelj policije, u doba Račanove administracije.

   Spomenuo je Laco u intervjuu prijateljstvo i kumstvo s Mirkom Norcem, ali ne i kako su 2001. godine s Ivicom Račanom upravo on i drugi pukovnik, Mirko Ljubičić Šveps, pregovarali oko generalove predaje koja je uslijedila nakon premijerovog obećanja da ga neće izručiti Haškom sudu. Kada je Norac prekinuo bijeg i predao se vlastima, u riječki ga je zatvor osobno odvezao tadašnji zapovjednik Alfi Milijan Brkić. Nakon toga Norac je osuđen za ratni zločin, a Laco postao SDP-ovac i dobio posao kod SDP-ovog gradonačelnika Zagreba Bandića.

   I današnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko mogao bi posvjedočiti o suptilnim ali čvrstim vezama politike i policije za svog ministarskog mandata u Sanaderovoj Vladi. Odnosno, kako se i zašto odrekao svog dugogodišnjeg kolege i prijatelja, tadašnjeg ravnatelja policije Vladmira Fabera, koji se držao slova zakona i nije nikome htio popustiti kada je »afera kamioni« zaprijetila pregaziti HDZ.

   Zato šturi demanti MUP-a na Brkićeve optužbe i Milanovićev pokušaj šegačenja i omalovažavanja posprdno ga nazivajući diplomcem, neće biti dovoljni da se vatra sumnji ugasi sama od sebe. Laco i Vaso, Norac i diplomac, nisu od jučer, i dobro znaju kada je trenutak za ispaliti metak. I zna se kome je on namijenjen. Onima koji se prave ludi dok ih se zove Pašalić.