Hrvatska je među najgorim ekonomijama u EU, a ni Europska unija se ne oporavlja od krize, jer obje vode pogrešnu politiku. 

Takav zaključak može se izvući iz vijesti koja je proteklog tjedna stigla iz Međunarodnog monetarnog fonda. Njegova je interna kontrola utvrdila da je MMF godine 2010. davao pogrešne savjete najvećim ekonomijama u svijetu, prenose agencije. Govorio im je da trebaju krenuti u proračunsku štednju, usprkos tome su i neki stručnjaci MMF-a znali da je takva štednja – u situaciji u kojoj nije došlo do stabilnog gospodarskog oporavka – štetna. Čak i glavni ekonomist MMF-a Olivier Blanchard »otkrio« je tijekom 2012. da štednja u uvjetima krize potiče pad gospodarstva, pa je treba provoditi oprezno i umjereno. 

Zanimljivo je da u nitko u MMF-u ne odgovara zbog takvih pogrešnih ekonomskih procjena, koje narodima u svijetu donose patnje i beznađe. Olakotna je okolnost da je MMF već drugi put u dvije godine priznao svoju pogrešku i danas predlaže vladama drukčije mjere za izlazak iz krize, a njihov je naglasak na poticanje potražnje. Što, međutim, reći o onima koji i dalje nekritički provode politiku štednje i uporno tvrde da će ona u uvjetima krize ne samo smanjiti proračunske manjkove i javni dug, nego i pokrenuti gospodarstvo – iako za to nema opipljivih dokaza? 

Što reći o Europskoj komisiji koja se i u novom mandatu na riječima zalaže za rast i zapošljavanje, iako su gotovo sve njezine praktične mjere usmjerene na rezanja i kresanja koja unazađuju gospodarstvo, sigurnost i život ljudi? Što reći o hrvatskoj Vladi koja s takvom manjkavom politikom uporno nastavlja, iako i sama postaje svjesna da ju je politički naglasak na štednju unaprijed onemogućio da do kraja njezina mandata zemlju izvede iz krize? 

Tvrditi danas da je politika štednje ispravan lijek i da ona funkcionira samo zato što se povremeno pokazuju nesigurni znakovi gospodarskog oporavka i zapošljavanja, isto je kao kad bi srednjovjekovni liječnik tvrdio da puštanje krvi pomaže, jer pacijent još nije umro. Upravo je tim riječima dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Joseph Stiglitz žestoko kritizirao strogu štednju, nazvavši je potpunim promašajem i katastrofom, koja dovodi ne samo do gospodarskog zaostajanja europskih država, nego i do njihove socijalne i političke destabilizacije. 

Kad je Europska komisija ovih dana prognozirala da će Hrvatska ove i iduće godine spadati među članice EU s najgorim ekonomskim rezultatima, mnogi u Hrvatskoj su oštricu svoje kritike usmjerili isključivo prema Vladi – ali nisu sasvim u pravu. Istina je da Hrvatska već više dva desetljeća, kad se zbroje svi usponi i padovi, ekonomski stoji u mjestu. Očito je da vlade i HNB tijekom 20 godina nisu vodili politiku u korist hrvatskog gospodarstva i zapošljavanja, jer su se uglavnom oslanjali na problematične savjete međunarodnih institucija.

Međutim, za to što Hrvatska danas ne može izaći iz krize djelomice je odgovorna upravo Europska komisija, jer je njezin prioritet politika štednje koja sve članice EU obvezuje na smanjivanje prekomjernog proračunskog deficita. Hrvatski političari i središnja banka odgovorni su ponajprije zato što se ne uzdaju u vlastitu pamet i one domaće stručnjake koji su Hrvatskoj prije puno godina prognozirali današnje ekonomsko propadanje.