Kako oboriti samu sebe, potpuno nepotrebnim samopodmetanjem noge, demonstrirala je u tjednu na izmaku predsjednička kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović. Ničim izazvana u javnosti je pokrenula temu o rehabilitaciji generala koje je predsjednik Republike Stjepan Mesić umirovio 2000. godine. Iako se mnogima, pa ni u tadašnjoj vlasti, taj Mesićev potez nije svidio, umirovljenje aktivnih generala koji su se javno upustili u politiku i politiziranje smatra se jednim od državničkih poteza drugog predsjednika Republike kojim je jasno odredio ulogu vojske i časnika u demokratskom društvu.

  Ta ničim izazvana tema, na kojoj je Grabar Kitarović vjerojatno lako htjela politički poentirati, obila joj se o glavu. Umirovljeni general Marinko Krešić konstatirao je da kod kandidatkinje Grabar Kitarović zasad nije primijetio jednu za generale važnu vrlinu – zalaganje za boljitak hrvatske države i hrvatskog naroda. Umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo zaključio je da bi se Grabar Kitarović, zbog svoje tvrdnje da su generali prije 14 godina učinili pogrešan korak, njima trebala ispričati. Umjesto naizgled lakih političkih poena na terenu koji definitivno nije rezerviran za kandidata SDP-a, izazvala je buru u javnosti, a ni njena ideja da bi Generalski zbor pozvala da bude njeno savjetodavno tijelo nije pala na plodno tlo.

  Od evidentno loše pripremljene (ili potpuno nepripremljene) političke izjave gore je nerazumijevanje uloge vojske, ali i uloge političarke u demokratskom društvu koje je Grabar Kitarović demonstrirala, što je za osobu koja je bila ministrica vanjskih i europskih poslova, veleposlanica u Sjedinjenim Američkim Državama, a još je uvijek visoka dužnosnica NATO-a doista čudno. Kao što se vojske u demokratskim društvima ne petljaju u politiku, tako se ni političari ne petljaju u vojsku, makar i njen umirovljeni dio, tako da ju politiziraju, a izbornu kampanju, posljedično moguće i cijelo društvo, militariziraju. Uloge vojske i politike u suvremenim su demokratskim državama jasno određene i s tim se ulogama nije mudro poigravati, ne samo zbog osobne političke štete koju si kandidatkinja nanese nego i zbog moguće štete po cijelo društvo.

  Samosaplitanje Kolinde Grabar Kitarović donekle podsjeća na samosaplitanje koje je SDP napravio za vrijeme izborne kampanje za parlamentarne izbore 2007. godine. Bilo je izvjesno da će ta kampanja biti neizvjesna, a SDP je u nju ušao s dobrim izgledima da pobijedi, ali tada je, potpuno nepotrebno i za sebe štetno, lansirao dvije teme – pitanje statusa vjeronauka u obrazovnom sustavu i pitanje glasanja dijaspore. Lansiranjem te dvije nepotrebne teme uspješno je samome sebi smanjio mogućnost da pobijedi na izborima. Kolinda Grabar Kitarović ušla je prije nekoliko mjeseci u predsjedničku utrku kao snažna kandidatkinja HDZ-a, ne baš favorit protiv Ive Josipovića, ali ne i bez izgleda. Nepotrebnim tematskim samosaplitanjem usmjerila je kampanju prema onome što je najavila u nedavnom intervjuu – drugoga kruga možda neće ni biti.