Kolindina bespuća (o)zbiljnosti

Komentar Branka Mijića

Branko Mijić

Rehabilitacija generala umirovljenih 2000. godine bit će moj treći potez kao predsjednice RH nakon što najprije nazovem premijera Milanovića i sazovem sjednicu Vlade, te umjesto ZERP-a u Jadranu uspostavim gospodarski pojas, navješćuje Kolinda Grabar Kitarović u svom intervjuu što će najprije raditi kada se uspne na Pantovčak



Rehabilitacija generala umirovljenih 2000. godine bit će moj treći potez kao predsjednice RH nakon što najprije nazovem premijera Milanovića i sazovem sjednicu Vlade, te umjesto ZERP-a u Jadranu uspostavim gospodarski pojas, navješćuje Kolinda Grabar Kitarović u svom intervjuu što će najprije raditi kada se uspne na Pantovčak.


  Zaista, zanimljiv plan i program, kao i redoslijed aktivnosti za nekoga tko uskoro planira postati državnim poglavarom, a kojim se u javnosti pokušao isprati gorak okus nakon blamaže s »prešućivanjem« njezinog statusa u NATO-u dok traje kampanja. Ni dobronamjernom promatraču nije jasno tko to već sada ovakvim nebuloznim istupima utapa Kolindu Grabar Kitarović na putu da se upiše u povijest i postane prvom hrvatskom predsjednicom, njezina matična stranka i Tomislav Karamarko, njezin izborni stožer ili pak ona sama.


  Ili je to kolektivni i opsesivni san HDZ-a da, čekajući parlamentarne izbore, pred sebe posjednu Milanovićev kabinet i dijele mu packe. Ne misleći da se buđenjem on može pretvoriti u noćnu moru predsjedničke kandidatkinje dok se budu brojali glasovi nakon izbora. Jer, na javi, to i vrapci znaju, za tako nešto niti ima uporišta u ustavu, niti gospodarstvo spada u nadležnost Pantovčaka, niti bi im aktualni premijer takvo samozadovoljavanje dozvolio. Ni udarna točka broj dva, ZERP, ništa nije realnija, jer je u nadležnosti Sabora i predmet međunarodnih dogovora i sporova, a ne koraljna ogrlica oko Barbikinog vrata.




  Dakle, Kolindi za petogodišnju zanimaciju i animaciju na Pantovčaku ostaju samo generali. Zna ona doduše da ih u aktivnu službu ne može vratiti ni ako postane vrhovna zapovjednica oružanih snaga. A jedino što im predbacuje »u obrani časti i dostojanstva« svodi se na pismenost, jer »nisu trebali pisati pismo« koje ih je stajalo umirovljenja.


  Unatoč svemu Kolinda Grabar Kitarović tvrdi da se »kao država ne možemo odreći njihovog znanja«. Kojeg? Pješačkih napada, artiljerijske pripreme, desanta, forsiranja rijeka i potoka…? Ne znamo što buduća Vrhovnica misli da joj od svega toga treba u mirnodopskoj vlasti pa da želi uz svoje skute posjesti cijeli Generalski zbor!


  Valjda nikoga ne treba podsjećati da je 2000. generale u mirovinu poslao tadašnji predsjednik RH i vrhovni zapovjednik Stjepan Mesić kada su se iz uniforme pokušali baviti politikom. Kao što bi to u tome trenutku napravio bilo koji predsjednik u bilo kojoj državi zapadne demokracije. I to u trenutku kada se legalno izabranoj Račanovoj vlasti prijetilo »kestenjarima« i paravojnim akcijama koji će ju srušiti. Imala je dovoljno vremena Kolinda Grabar Kitarović za svojih globtroterskih poslova naučiti gdje je demarkacijska crta civilnog i vojnog kada je politika u pitanju.


  Ovakve izjave jednog od glavnih pretendenata na prijestolje neozbiljne su, baš kao i ovakvo vođenje predizborne kampanje lošim vicevima i prozirnim video igricama. A što se tiče povratka generala na Pantovčak, to je ionako već učinio Ivo Josipović u svom tihom obračunu s prethodnikom pokušavši ih na taj način, na krilima euforije oslobađanja Gotovine i Markača, pridobiti na svoju stranu. Zato je treća udarna točka Kolindinog predsjedničkog programa ćorak.


  Osim ako se iza svega ne krije jeftino snubljenje Ante Gotovine da je svojom otvorenom javnom podrškom izbavi iz nevolje i blagoslovi inauguraciju na Markovu trgu.


više vijesti