Puna dva tjedna, s povremenim odmorom zbog blagdana, u Splitu se odvija mala drama u trajektnoj luci. Radnici od sredine listopada blokiraju trajektnu luku, a zanimljivo je da od prvog dana radničkih prosvjeda kolonu nezadovoljnika predvodi direktor privatnog poduzeća koje je koncesionar u splitskoj luci. Ne samo da je uz svoje radnike već je i blokadu koju službeno organizira sindikat medijima najavio direktor, a službena mrežna stranica poduzeća posvećena je isključivo informacijama o blokadi luke. Dosta je to neobična situacija: direktor poduzeća najavljuje sindikalnu blokadu luke, on i predsjednik sindikata koji djeluje u poduzeću javnosti se obraćaju gotovo istovjetnim rječnikom, štoviše direktor poduzeća ide korak dalje od sindikalca pa »lupa« po onom na što je javnost, ili dio javnosti, najosjetljivija – teška socijalna situacija radnika.

   Nemoćni su radnici Trajektne luke Split (TLS), privatnog poduzeća za kojim se repovi vode još od privatizacije prije dvadesetak godina. Sindikat je svojedobno podizao kaznene prijave što zbog načina stjecanja dionica vlasnika, što zbog viših cijena usluga od onih što ih je Lučka uprava propisala. Lučka uprava i TLS, pak, spore se zbog koncesijskog ugovora. Sve se to u konačnici odražava na radnike, kojima zasigurno nije lako i razumljivo je da će »puknuti« pod pritiskom mogućnosti gubitka posla ili neisplate zarađene plaće.

   Nemoć radnika TLS-a kao da iskorištava Uprava poduzeća koja se prikazuje izuzetno socijalno osjetljivom. Čelnik čovjek TLS-a tako zainteresiranoj medijskoj sceni tužno priča kako će biti prisiljen otpustiti 30, ako ne i 40 radnika. Ne može im, kaže, dati pristojnu plaću. Kaže, i da su »ljudi gladni« i da ga dolaze u ured pitati 100 kuna za litru mlijeka, hranu za djecu. Sudeći po riječima direktora TLS-a riječ je o pravoj obiteljskoj firmi, u kojoj radi 70-ak radnika, i u kojoj zajedništvo nije strano. Tako je nedavno proslavljeno i rođenje petog djeteta jednog od radnika.

   U jednoj takvoj, obiteljskoj, firmi u kojoj direktor proživljava i dobro i loše što radnika snađe, primjerice, kolektivnog ugovora nema. Niti je ikada bilo volje od strane Uprave da sa sindikatom sjedne i takav dokument ispregovara, iako bi takav dokument možda i ponajbolje mogao progovoriti o idiličnoj slici koja vlada u poduzeću.

   No, nastranu sva ta prizemna pitanja. Ne bori se sindikat za povećanje plaća i kolektivni ugovor, i ne blokira trajektnu luku kako bi se izborio za takvo što. On se s upravom bori protiv zajedničkog neprijatelja, a to je u ovom slučaju Lučka uprava Split koja propisuje uvjete poslovanja koncesionarima, pa tako i tarife iz kojih koncesionar formira cijene. Te tarife, navodno TLS tjeraju u propast. Tvrde da su preniske i traže da se izjednače s drugim lukama u zemlji. U kojima su, opet različito formirane i uopćeno ovise o vrsti luke, prometu… No, TLS tarife Lučke uprave Split ne priznaje. Čudno, drugi koncesionari, a ima ih na desetke u različitim područjima koje pokriva Lučka uprava, ne prosvjeduju zbog svojih tarifa.

   Slučaj TLS-a očito je puno puno dublji od radničke borbe za opstojnosti firme. A te probleme trebalo bi rješavati negdje drugdje, a ne na lučkom gatu i s radnicima kao štitom.