Oni koji raspiruju ionako posijanu mržnju sugerirajući da je noćni osvetnički pohod Zdravko Mamić zbog svega zaslužio, a misle da to ide u prilog njima, njihovom klubu i njihovom gradu, grdno se varaju. Bombe, rašpe i livorveri nikome nisu donijeli dobra osim ako netko za sebe u anarhiji ne vidi dobročinstvo. Zato se ne treba veseliti ovom rekvijemu, bez obzira pod čijim prozorom svirao. Sutra već pod našim može netko početi skandirati »Počelo je, počelo...«. A što onda?
Zdravko Mamić sasvim sigurno nije omiljen mnogima u Hrvatskoj. I zbog svog ponašanja koje prečesto prelazi granice pristojnosti i srlja u prostaštvo, i zbog javnih istupa koji su počesto manifestacija primitivizma, i zbog prijetnji onima koje doživljava neprijateljima, a što smrdi na nasilje.
Spisak onoga što se s pravom može zamjeriti Zdravku Mamiću bio bi podugačak. No bez obzira na svoj lik i djelo, građanin Zdravko Mamić, baš kao i svaki građanin ove države bio javna osoba ili ne, nije zaslužio da mu ulica sudi i prijeti linčem njemu i njegovoj obitelji u njihovom domu, u sitne noćne odnosno jutarnje sate. Nema to nikakve veze s »Dinamom«, navijačkim sukobima i frakcijama Bad Blue Boysa, »mamićevcima« i »antimamićevcima« odnosno gerilskim ratom koji se već nekoliko godina vodi za Maksimirsku šumu na ulicama i tribinama Zagreba, ali i posvuda gdje »Svetinja« gostuje. Čak da i ostavimo otvorenu mogućnost da je Zdravko Mamić toliko prolupao i da stoji iza sačekuše u kojoj su ranjena dvojica njemu nesklonih pripadnika BBB-a, kao što tvrde njihovi kolege, pokušaj odmazde, koji su, nasreću, na vrijeme zaustavili policajci, ne može se i ne smije ničim opravdati. No od mase gnjevnih »antimamićevca« koji su se poput dobro organizirane vojske hitro mobilizirali i krenuli u osvetničku misiju na Tuškanac, krv u žilama još je više smrzlo medijsko praćenje tog događaja.
»Počelo je, počelo.. Krvavi obračun dvije struje u BBB« osvanuo je naslov na trećoj stranici »Slobodne Dalmacije« koji kao da i ne skriva veselje što su omrznuti navijači još omrznutijeg metropolskog kluba počeli pucati jedni na druge s namjerom da se poubijaju! I, što je to počelo? Linč. Divlji Zapad. Krvoproliće. Koje valja najaviti kao što se najavljuju najveće fešte, uz fanfare i glasno skandiranje: »Počelo je, počelo..«!? Samo tako nastavite, berićetno vam bilo!
Količina mržnje koja se javno iskazuje razmjerno proporcionalno potiče i potencira količinu nasilja koja se onda valja ulicom i eskalira do pokušaja ubojstva. U Dubravi je ovoga puta masakr igrom slučaja izbjegnut, ali to ne znači da se dolijevanjem ulja na vatru nešto slično sutra ne može dogoditi u Splitu, Rijeci, Osijeku… Navijači koji potežu pištolje jedni na druge ne mogu biti i nisu navijači već kriminalci koji ne prijete samo »konkurenciji« i ne osvećuju se samo Zdravku Mamiću, već svima nama koje na taj način ugrožavaju.
Možda je Zdravko Mamić ovoga puta bio tek kolateralna žrtva pritvaranja Milana Bandića, pa je neko procijenio da bi ga se mogao u paketu riješiti sada kada je gradonačelnik u Remetincu, ali kolateralne žrtve kada ulica uzme pravdu u ruke bit ćemo svi mi. Neovisno o tome u kojem gradu Hrvatske živjeli, navijali za »Dinamo«, »Rijeku« ili »Hajduk«, bili Bad Blue Boysi, Armada ili Torcida. Oni koji raspiruju ionako posijanu mržnju sugerirajući da je noćni osvetnički pohod Zdravko Mamić zbog svega zaslužio, a misle da to ide u prilog njima, njihovom klubu i njihovom gradu, grdno se varaju. Bombe, rašpe i livorveri nikome nisu donijeli dobra osim ako netko za sebe u anarhiji ne vidi dobročinstvo. Zato se ne treba veseliti ovom rekvijemu, bez obzira pod čijim prozorom svirao. Sutra već pod našim može netko početi skandirati »Počelo je, počelo…«. A što onda? Ludilo, brale!
