Iskrenost se cijeni. Tom logikom, barem tako izgleda, vodi se naša Vlada. Jer bolje da ona prizna da kaska za rokovima, nego da joj to netko drugi nabije na nos.

U ovom slučaju, »prozvati« bi je mogla Europska komisija u studenom kada će dati svoju ocjenu na plan provođenja osam preporuka za financijsku konsolidaciju, odnosno smanjenje prekomjernog proračunskog deficita.

No, to što sam priznaješ da ono što si zacrtao i, u konačnici dogovorio s partnerom, a u ovom slučaju to je Europska komisija, baš i ne provodiš kako si zamislio, i nije neka utjeha.

   Vlada je na svom zadnjem okupljanju u Banskim dvorima raspravljala i o Izvješću o Provedbi plana specifičnih preporuka za države članice. Riječ je o preporukama nužnim za konsolidaciju javnih financija.

Uglavnom su one bile poznate još tamo pred kraj travnja kada je Hrvatska Komisiji uputila svoje viđenje provođenja preporuka sažetih u osam poglavlja. Koncem srpnja, Vlada je predstavila prvo izvješće o provedbi tih preporuka i ono se u odnosu, na ovaj novi dokument, praktično ne razlikuje.

Tu i tamo, neki rokovi su pomaknuti unatrag, ali nekih naznaka da će planovi u tim rokovima biti ispunjeni, baš i nema.

   Međutim, iskrenost Vlade i te kako bi trebala brinuti. Da kasni, primjerice, u izmjenama radnog zakonodavstva to bi se moglo shvatiti. Jer, otpori su preveliki. U preporukama, naime, stoji da je rok za fleksibilizaciju radnog zakonodavstva ožujak iduće godine. No, u tom segmentu promjene su nastupile još u kolovozu kada je novi Zakon o radu stupio na snagu.

   Ono u čemu se kasni za ovu je zemlju daleko važnije od fleksibilnijeg radnog zakonodavstva. Riječ je o fondovima i privlačenju sredstava iz njih. To je tema na kojoj Vlada samu sebe najbolje ocjenjuje. Aktivnosti na izradi plana još nisu ni započele, priznaje Vlada opisujući mjeru jačanja kapaciteta za povlačenje novca iz EU fondova na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini sve kako bi se projekti bolje pripremali i privlačilo se više sredstava.

Rok za jačanje kapaciteta je prosinac, no »aktivnosti još nisu započele«. Ista priča ponavlja se i kod mjere identifikacije prioritetnih projekata za ugovaranje i provedbu u sljedeće dvije godine. Istina, tu je rok kraći i skoro će zakucati na vrata.

Dakle, na ključnim točkama koje bi trebale potaknuti gospodarstvo, Vlada je zakunjala. Kako onda misli biti uvjerljiva u srazu sa svima onima koji joj konstantno vade mast tvrdeći da je iskorištenost fondova nikakva?

   Možda će se pozivati na druge članice Unije. Članice EU, naime, lani su provele svega 10 posto preporuka za fiskalnu konsolidaciju. U brojkama 13 od 141 preporuke Komisije. Oko 45 posto preporuka provedeno do određene granice, a ostatak je – negdje.

Ti podaci, međutim, neće ostati samo mrtvo slovo na papiru jer europarlamentarci traže i da oni koji kaskaju dođu pred njih i objasne zbog čega zaostaju u provođenju preporuka Komisije.

Tako da i nije neka fora pozivati se na druge. Nije fora niti, možda, reći da je financijsko razdoblje do 2020-e pa ima vremena da se uhvati ritam. Ništa to neće prekriti činjenicu da Vlada u onom što i sama drži ključnim izvorom financiranja gospodarstva, kasni.

A to gospodarstvo samo čeka da projektima privuče novac i zaposli radnike jer je pravi trenutak za to – indeks zakonske zaštite zaposlenja smanjen je s 2,32 na 2,23. Još samo da lova prokola….