Uzmimo da se za recimo mjesec, dva ili tri u Bruxellesu sastanu premijeri i predsjednici država članica Europske unije kako bi porazgovarali o provedbi odluke Europskog parlamenta da se do Božića 2015. imaju ukinuti naknade za roaming. I uzmimo da se hrvatski premijer Zoran Milanović, usred zamorne diskusije, lati službenoga mobitela i njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, udaljenoj nekih desetak metara, pošalje SMS-poruku sljedećeg sadržaja: »No roaming charges in EU? LOL. Z.« A uzmimo i da primateljica poruke odmah objavi završetak tek započetog dopisivanja, em prijekornim pogledom preko stola, em povratnim SMS-om: »EOD. Roaming in EU still costs. A.«

   Što mislite: tko će platiti najveću cijenu ove kratke prepiske, čak i pod uvjetom da Milanović barem donekle shvati Merkeličinu poruku pa mobitel pokorno spremi u džep? Naravno, najveću cijenu ćete platiti vi, odnosno hrvatski porezni obveznici koji htjeli-nehtjeli podmiruju službene telekomunikacijske troškove državnih dužnosnika. Njemački porezni obveznici će platiti nešto manje od vas, jer tamošnji teleoperateri svojim korisnicima zaračunavaju niže cijene usluga u roamingu negoli hrvatski teleoperateri svojima, pa čak i u slučaju da je ista njemačka kompanija većinski vlasnik i one tvrtke čijim se mrežnim blagodatima služi Milanović i one firme preko čije mreže Ameri prisluškuju Angelu Merkel. Mislite li da je to pošteno?

   Europska komisija, naprimjer, misli da nije. Ona, štoviše, drži da je i cijena SMS-poruke koju bi njemačka kancelarka za mjesec, dva ili tri mogla poslati u roamingu unutar EU nedopustivo visoka, premda je za petinu niža od one koju će za istu tu uslugu hrvatski teleoperater u većinskom njemačkom vlasništvu ispostaviti službi za plaćanje računa hrvatskoga premijera. Ma kako vam to izgledalo sitničavo, budući da se radi o pišljivim eurocentima, Europska komisija tvrdi da se SMS-ovi u EU-roamingu sada naplaćuju i po tisuću posto skuplje no što bi to bilo realno, slikovito i brojevito dokazujući da je SMS-iranje u inozemstvu po važećim tarifama jednako bezobrazno skupo kao kad bi vam netko tražio da za onu bočicu coca-cole od dva i pol deca isprsite tisuću eura.

   Zbog toga je – i ne samo zbog toga – Komisija predložila, a Europski parlament izglasao da se u telekomunikacijskom prometu između zemalja-članica ukine naplaćivanje roaminga, odnosno da se te cijene izjednače s tarifama domaćih usluga. Tako bi EU, barem po cijenama poziva, poruka i prijenosa podataka, postala jednako domaća svim svojim članicama, pa se više ne bi događalo da – primjera radi – slanje e-maila mobitelom iz Malmöa u Kopenhagen bude 45 puta skuplje od slanja istog tog e-maila s istog mobitela u 53 puta udaljeniju Kirunu na sjeveru Švedske.

   Pri tome, tvrde u Komisiji, nitko ne bi pretrpio štetu, pa čak ni teleoperateri, jer bi kratkoročni gubitak zbog izostanka uobičajenih prihoda od roaminga nadoknadili većom srednjoročnom potrošnjom svojih usluga. A i čitav taj projekt »Povezanog kontinenta« – u čijem se sklopu ukida roaming – ide ka tome da se ljudi prestanu bojati svojih mobitela i računa koji im stižu nakon putovanja u inozemstvo, da se dostupnijim cijenama telekomunikacijskih usluga poveća njihovo korištenje i da se tako stvori podloga za porast zaposlenosti, posebice mladih, u onom najperspektivnijem – digitalnom sektoru.

   Ali dok povezivači kontinenta računaju da je jedinstveno telekomunikacijsko tržište nužno za stvaranje snažnog europskog digitalnog sustava kojim bi se BDP na nivou Unije trajno povećavao za oko 1 posto svake godine, vladajući mudraci u zemlji Hrvatskoj na sve to gledaju kao na teledirigiranu bombu koja će raznijeti državni proračun Skupe Naše.

  A kako to mali državnik Milanović živi od visokih cijena roaminga? Pa tako što mu pružatelji tih bezobrazno skupih usluga plaćaju porez na dobit i – eto ti života! Što surovije oderu građane, tim više zarade, pa je i porez veći, a državna blagajna punija. Iz te blagajne onda platimo Milanovića da nas svojom tehnološkom i ekonomskom nepismenošću, te svojim političkim i socijalnim rezoniranjem jedva dostojnim ubirača feudalnog harača, sramoti po briselskim odajama i »Silikonskim dolinama«.

   A platimo, razumije se, i troškove njegova roaminga, kao što ćemo platiti i slanje sms-poruke »No roaming charges in EU? LOL. Z.« kad se premijer sa službenim gadgetom ponovo zaputi u Bruxelles. Pa će neki hrvatski telekom u stranom vlasništvu i dalje lijepo zarađivati i uredno plaćati porez od kojega će mandarin Zoran na dvoru dinastije Roaming lagodno živjeti i bezočno lagati da od toga živimo nekakvi »mi«.

   A ti »mi« smo toliko svikli da nam gulikože brendiraju kao atestirane altruiste, pa nas neće iznenaditi ni ako taj naš socijaldemokratski premijer negdje izlane kako od tog roaminga žive i oni socijalno najugroženiji građani Hrvatske čiji su računi već godinama blokirani i čije su dugove pristali otpisati svi osim – telekomunikacijskih kompanija.