Predsjednik svih Hrvata, a i punkera

Politika na trapezu Tihane Tomičić

Tihana Tomičić

N. Reberšak

N. Reberšak

SDP-ovci bliski Milanoviću, ali i PR-ovci suprotstavljeni Milanoviću, tvrde da Josipović još nema napisanu ni političku, a time ni medijsku strategiju, te da je ovo njegovo »overdose« pojavljivanje možda i kontraproduktivno



Predsjednik svih Hrvata, ali i svih ostalih – manjina, alternativaca, punkera, svih koji žive ili su ikada živjeli u Hrvatskoj, čini se da želi biti Ivo Josipović. Poput jednoga od svojih prethodnika, Franje Tuđmana, izborni koncept predsjednika Josipovića počeo se svoditi na – pokret, pomirbu svih struja i opcija, široku frontu van čijih će skuta malo što ostati. S njim su svi od emo-djece do Srba, od narodnjaka koji nisu reformisti, do onih koji Reformisti jesu, od HSU-a do »umirovljenih« premijerki. Od krajnje ljevice koja bi zabranila izgradnju bilo koje buduće termoelektrane i uvela porez na čips do Čačićevih pragmatika, ali i dijela Kolindinih »light« birača HDZ-a, uglavnom bakica sa svijećama s hrvatskim grbom, koje se još nećkaju oko toga koji im je dva kandidata veći domoljub, i još veći pacifist, a s obzirom da Kolinda dolazi iz NATO-a, a one su u crkvi i ujutro i navečer, još uvijek im je draži Ivo jer on sigurno neće pokrenuti niti jedan novi rat.


   Dakle, svi, osim najekstremnijih desničara. Pošteno. I za Hrvatsku politički veoma zdravo.    Pritom, Ivo Josipović ne spava – on pokreće cijeli niz inicijativa, on želi mijenjati Ustav, srediti nered s referendumima i tu latentnu političku nestabilnost, želi reformirati lokalnu samoupravu, uvesti regije, pojeftiniti sustav, a ujedno i biti prosvjetitelj, modernizirati sustav visokog školstva, popraviti »Bolonju«, prilagoditi je speficičnom hrvatskom tržištu rada, dakle u budućnosti zaposliti sve, da nijedan mladi čovjek nikada više ne ostane bez posla… I tko zna što sve ne još do kraja prosinca, kad će se izbori napokon održati.    Premoćna pobjeda u prvom krugu kao kandidata ljevice i centra, to je cilj.

   No, da li u tom loncu svega i svačega u kojem Josipović kuha svoju pobjedu ima unutarnje konzistentnosti i koherentnosti? Ili će implodirati? Aktualni predsjednik uzeo je za voditeljicu kampanje Tamaru Obradović Mazal, iznimno sposobnu osobu kažu svi koji je poznaju, no koja je nekada bila u Čačićevu timu, i time jako iritira HNS-ovce. »Zeleni« govor koji je čitao u UN-u napisali su mu ekološki aktivisti Mirele Holy i ORaH-a, uostalom on se često slika s Holy u javnosti jer želi na svoju stranu i njezinih 17,9 posto glasova. Istodobno, SDP mu financira kampanju s najmanje 4 milijuna kuna, i SDP-ova mašinerija na terenu najvećim dijelom odrađuje posao da skupovi budu posjećeni i da svi dovoljno dugo plješću. Oni će na dan izbora dignuti na noge cjelokupno svoje članstvo, kako odaziv ne bi podbacio. No, u Josipovićevu stožeru je odlučeno: nema pojavljivanja na terenu s Vladinim dužnosnicima, pa ni s premijerom Milanovićem, barem ne na stranačkim skupovima. Procjena je da loš imidž premijera trenutno toliko škodi Josipoviću da je doslovno najbolje da se fizički nigdje zajedno ne pojavljuju. Ako želi glasove ORaH-a ili dijela neopredjeljenog centra, Milanović ne smije biti u blizini. Jesu li time u SDP-u oduševljeni? Teško. Pozivi za Josipovićeve javne skupove stižu iz Ureda Predsjednika svima, od SDSS-a do kluba Jadranke Kosor, i upitno je koliko je to SDP-ovcima drago.


Oni se uostalom boje da Josipović oko sebe okuplja »paralelni« SDP, vanjsku frakciju koju čine nezadovoljnici koji su već napustili stranku i prešli Mireli Holy, ali i oni iz SDP-a koji rade na svrgavanju Milanovića te će – hop – uskočiti u vodstvo stranke čim ga eliminiraju. A očekuje se da će se na tome aktivno početi raditi čim predsjednički izbori završe i Josipović pobijedi.    Stoga je malo reći da postoji napetost u tim odnosima. Mnogi SDP-ovci bliski Milanoviću, ali i PR-ovci suprotstavljeni Milanoviću, tvrde da Josipović još nema napisanu ni političku, a time ni medijsku strategiju, te da je ovo njegovo »overdose« pojavljivanje možda i kontraproduktivno, jer glavne poruke nisu definirane – osim jedne: želim ponovno biti predsjednik svih građana.    Predsjednik će, u pokušaju da pomiri sve, morati pripaziti da ne posvađa sebe s nekim, ili s mnogima.

više vijesti