Skupo je ubirati porez. Hrvatska je najgora u Europi po ekstremno visokom trošku ubiranja poreza, koji iznosi 0,45 posto BDP-a, što je duplo više od europskog prosjeka. Slijede Mađarska (0,38 posto) i Slovenija (0,29 posto). Po stopi PDV-a od 25 posto Hrvatska je također na čelu Europe. Iako stopa nezaposlenosti, sustavno urušavanje BDP-a i kontinuitet pada industrijske proizvodnje govore da je dubina kriza neizdržljiva, Hrvatska ima poreznu represiju na razini najrazvijenijih zemalja u Europi i svijetu. 

   Ne postoji niti jedan segment upravljanja državom u kojoj su sve hrvatske Vlade bile tako kreativne kao što je izmišljanje novih poreza. Imali smo i krizni porez premijerke Kosor, koji je trebao biti privremen, pa je onda postao stalan, jer je PDV rastao s početnih 22, na 23, do sadašnjih 25 posto. Samo što se to sada više ne zove kriznim porezom, već stalnim. Nitko ga nema namjeru smanjivati. Raditi nešto u Hrvatskoj znači plaćati uredno i spomeničku rentu i vodni doprinos i naknadu za općekorisnu funkciju šuma (šumski doprinos) i obveznu članarinu za Hrvatsku gospodarsku komoru i još nekoliko stotina raznih nameta tako da je porezna presija na poduzetništvo odavno prevedena preko ruba izdržljivosti. Upitno je i koliko će mini porezna reforma s rasterećenjem plaća građana biti uspješna, jer mnoge jedinice lokalne samouprave razmišljaju o povećanju prireza kako bi se održali lokalni proračuni. 

  Ministar financija Boris Lalovac upozorava koliko je zastrašujuće da je državna i lokalna uprava postala najveća »industrija« u Hrvatskoj, jer ima više zaposlenih u državnom aparatu nego u prerađivačkoj industriji. Tako veliki državni aparat privatni sektor više ne može financirati, upozorava Lalovac, ali bez posebnog odjeka. Ministar se čini nemoćan, jer se zadnjih dana žali i na nedovoljnu učinkovitost svojih prvih suradnika, na inertnost i neodgovornost službenika u svom Ministarstvu, koji prebacuju odgovornost na druge i izbjegavaju donositi odluke. Onda kad to čine dogodi se skandal, odnosno sramotna odluka jednog službenika u Poreznoj upravi, koji se pozivao na Ustav i odbio priznati poreznu olakšicu za donaciju Centru za ženske studije, jer se oni zalažu za pravo na abortus. Službenik je suspendiran, Porezna uprava provodi nadzor, ministrica Milanka Opačić se opravdano zgraža i traži pisanu ispriku prema građanki koja je tražila olakšicu i prema Centru za ženske studije. Ministar Lalovac smatra da je mišljenje službenika stravično. Oboje su doista u pravu. Skandal je nedopustiv, treba ga sankcionirati, ispričati se i nadati da je to izoliran slučaj. 

   Pitanje je tek što ćemo sa silnom poreznom represijom. Ispričati se? Što ćemo s preskupom državom i neodrživom »industrijom« lokalne uprave. Nepravednom podjelom poreznog tereta i silnim nametima na leđima privrednika. Uvjetima koji odbijaju investitore. Što ćemo s najvećim troškovima ubiranja poreza u Europi. Pompoznim stupom srama od kojeg nije bilo gotovo nikakve koristi u većoj naplati od najvećih dužnika. 

  U Hrvatskoj je na djelu porezni abortus. Već desetljećima. Najmanji je problem službenik Porezne uprave s posebnim znanjima o jajnoj stanici u trenutku oplodnje. Poreznu represiju treba smanjiti, a to nije moguće bez radikalne reforme države na svim razinama. Više nitko nema pravo zabijati glavu u pijesak i misliti da PDV nema granica. Da je rješenje ništa ne mijenjati, nuditi isprike i nastavljati porezni abortus. Pa odbrojavati nokautiranim građanima poput suca u ringu: 26, 27, 28…