Promjene su blage, ali Milanović i Karamarko ne žele ni pričati o preferencijalnom glasovanju. Izbjegavaju pitanja, prave se naprosto neupućenima ili ignoriraju. Neovisno o tome tko i na koji način promovira ovu ideju, GONG s dijelom saborskih zastupnika ili Udruga »U ime obitelji« Željke Markić, koja bi ponovo referendumom mijenjala Ustav.

   Premijer Milanović jučer je uhvaćen u »čeki« Dragana Zelića iz GONG-a, koji mu je na ulazu u Sabor u ruku tutnuo inicijativu o preferencijalnom glasanju. Dok je Karamarko šmugnuo na sporedni ulaz Milanović se morao malo preznojiti i izmisliti kakav-takav odgovor bez jasnog sadržaja i smisla. »Iskreno, Hrvatska ima ozbiljnijih problema«. Tako glasi rečenica za početak tek da se shvati kako prvog čovjeka Vlade nepotrebno gnjave s glupostima. Zato je druga rečenica gotovo povijesnih razmjera: »Ja sam ovdje za puno radikalnija rješenja«, kazao je Milanović i otišao u legendu. Polako ističe i treća godina kako o promjeni izbornog zakonodavstva nije rekao ništa vrijedno spomena, ništa nije ni pokušao napraviti, iako su mu na raspolaganju sve potrebne ruke u Saboru, a svejedno ispada da je on u stvari radikalniji od Dragana Zelića, Željke Markić i Che Guevare zajedno. Samo što nitko pojma nema što bi on napravio i što u stvari znači taj radikalniji pristup.

   Svaki put kad se ozbiljan problem pojavi Milanović ne napravi ništa. Recimo, mučio se s izbacivanjem Marine Lovrić Merzel iz SDP-a, a sad kad se ona, zaslugom suludih zakonskih odredbi i pripadajućih privilegija, vraća među saborske zastupnike, nema ni naznake inicijative o promjeni loših zakonskih rješenja, iako će se svi načelno složiti da je ludost dozvoliti da saborski zastupnik može biti osoba protiv koje se vodi istraga i proces zbog sumnji u ozbiljan kriminal počinjen na javnoj funkciji. Nema političke volje. Nema konsenzusa.

   Karamarko je jučer utekao novinarima, pa ni od njega nema traga ni glasa, iako bi bilo normalno i logično očekivati da danima od lidera oporbe slušamo salve kritika zbog slučaja Lovrić Merzel. Još bi bilo bolje da HDZ izađe s vlastitim prijedlogom zakona koji bi naprosto ograničio prava lokalnih i državnih dužnosnika i sveo ih na razinu ostalih ljudi u Hrvatskoj. Koji ne mogu dobiti posao bez potvrde o nekažnjavanju.

   Zanimljiv je taj paradoks kad se Milanović i Karamarko slažu. Makar i prešutno. Slažu se da ništa ne treba raditi i mijenjati iznutra. Pogotovo ne kad su u pitanju privilegije u HDZ-u i SDP-u. Utoliko su obojica lažni reformatori. Jer, kako će mijenjati državu kad ne mogu i ne žele početi od sebe. I vlastitih stranaka.