Politika kojoj svjedočimo stvarno je u zadnje vrijeme nakaradna: bivša sisačka županica Marina Lovrić-Merzel ravno iz zatvora ulazi u Sabor, jer i postoje sve zakonske pretpostavke za to. Iako su i u samom saborskom Mandatno-imunitetskom povjerenstvu ustvrdili da je ovo prvi put da se aktivira saborski mandat u tijeku jednog velikog i javnosti važnog postupka protiv nekog od osoba s pravom na zastupnički mandat (jer Merzel-Lovrić i nije bila zastupnik, madat joj je bio u mirovanju), odluka je ipak donesena i jednoglasno i bez rasprave.

   Stvar je jednostavna: DORH ni dan danas nije podigao optužnicu protiv nepopularne županice, a ona je 5 mjeseci provela u Remetincu u postupku istrage. Stoga nema prepreka da se vrati u Sabor. Formalno-pravno, ona je tek u postupku istrage. Zašto ju je onda SDP isključio iz stranačkog članstva? Bi li onda Marinu Lovrić-Merzel možda trebalo braniti jer se, nedaobog, manipulira s podizanjem optužnice i guše joj se građanska prava na pošten pravosudni postupak? Bi li netko možda i zato trebao odgovarati?

   Ili je možda istina ipak drukčija – ako je već riječ o nepobitno »velikom i javnosti važnom postupku«, ne bi li možda vladajuća SDP-ova većina mogla po hitnom postupku donijeti izmjene ovoga zakona koji toliko iritira javnost, baš na primjeru Marine Lovrić-Merzel.

   Poznato je da se na svakom najobičnijem javnom natječaju traži i potvrda o nekažnjavanju, a svaki poslodavac ima mogućnost provjeravati vodi li se protiv kandidata kakav istražni postupak. Ako se utvrdi da se vodi, to sigurno ne pomaže lakšem izboru u javnu službu. Dapače. Samo kad su političari u pitanju, to ne vrijedi.

   Ok, sve je ovo obična demagogija i izravni mandat dobiven na izborima od naroda, kakav županica ima, jače je snage od legitimiteta bilo kakve druge razine izbora. Ali, javnost ima svoje zahtjeve, a kako znamo, ovaj se zakon ne mora poput Ustava mijenjati dvotrećinskom većinom. Običnih 77 ruku bilo bi sasvim dovoljno.

   Uostalom, ova vlast se počela ozbiljno praviti da osluškuje javnost, građanske udruge i puls naroda u svakom smislu. Nakon što se pojavila inicijativa Markićkine udruge U ime obitelji da se promijene izborna pravila, uvede preferencijski glas i snizi izborni prag, odjednom je i SDP počeo ozbiljno razmišljati o promjeni izbornih pravila na sličan način. Srećom, uskočio je GONG, baš slučajno, uz podršku Jadranke Kosor ni manje ni više, a SDP-ov Peđa Grbin prijedlog je proglasio »jedinim suvislim«. To znači da vrh SDP-a pristaje na mogućnost da se ubuduće barem 3 imena na listi za Sabor zaokružuje preferencijski, što je doista velik pomak naprijed u demokratizaciji samih stranaka, ali vrh vrhova je da to sad podržava i HDZ.

   Odnosno, preciznije rečeno, HDZ-ov Vladimir Šeks osuđuje Markićkinu incijativu o referendumu. Što valjda znači da nije protiv GONG-a (pa čak ni Jadranke Kosor), a time ni SDP-a.

   Kunkluzija: možda bi SDP uz podršku HDZ-a onda čak možda mogao i dvotrećinskom većinom za početak izglasati promjenu zakona koji će visokopozicioniranim političarima protiv kojih se vode postupci (bilo istrage, bile optužnice) ipak onemogućiti da izravno iz zatvora ulaze u parlament?

   Je li i to nemoguće, ili bi to bio »suvisli« prijedlog također? Barem da se nađe neko pravno rješenje za preveniranje ovakvih nebuloza. Nešto se mora učiniti, pa makar se složili i SDP i HDZ. Jer sadašnja su politička rješenja potpuno nesuvisla, daleko od morala, a iritantna za svakog normalnog građanina.