Slavko Linić nije prestao javno nastupati zato što su prvo predsjednik Ivo Josipović, a onda i saborski Odbor za nacionalnu sigurnost zaključili da bivšeg ministra financija nisu pratile nikakve službe. Niti SOA, niti policija.

Ali, Linićeve brutalne kritike premijera Zorana Milanovića, čiju bi Vladu htio sruštiti, imaju sve manje odjeka. Tvrdio je da je Milanović upregao represevni aparat kako bi ga uhodio, to se pokazalo posve neutemeljenim i Linić je jednostavno izgubio svaku vjerodostojnost. Zašto bi itko išta vjerovao čovjeku koji je u stanju izmisliti ovakve ozbiljne optužbe i njima izazvati veliku gužvu u državi? 

   Sudac Ivan Turudić nije, međutim, ništa naučio na Linićevom primjeru. I predsjednik zagrebačkog Županijskog suda čini sve kako bi naštetio Milanovićevoj vladi i pomogao političkim opcijama koje je žele smijeniti i prije redovnih parlamentarnih izbora.

U tom cilju je Turudić, kršeći Zakon o pravosudnoj suradnji, odobrio europski uhidbeni nalog za Josipa Perkovića, čime je postao idol političke desnice, jer navodno nije dopustio Milanoviću da zaštiti starog udbaša.

A da bi pojačao dojam o sebi kao sucu pravedniku koji se bori protiv srbokomunističke nemani, Turudić je u niz intervjua govorio da niti jedna hrvatska vlast nije radila toliko pritiska na sudstvo kao aktualna. Koja usto i ne razumije Domovinski rat i proces stvaranja samostalna države, jer u tome njezini pripadnici nisu sudjelovali. 

  I nitko nije ništa mogao Turudiću dok je tako prkosio Banskim dvorima. No, onda ga je skroz prebacilo. Izjavio je da ima dokaze da je predmet prisluškivanja i praćenja. Ali, nije to učinio na sva zvona, više onako en passant. I to je odmah bilo sumnjivo.

Šef najvećeg suda u državi zna da ga njemu mrska vlast prisluškuje, ali ne samo da nije zbog toga digao na noge cijelu zemlju nego je čak otkrio da se ne namjerava baviti tim slučajem niti podnositi kaznenu prijavu.

Ne čudi zato što mu niti u Vrhovnom sudu nisu povjerovali i sve su prepustili eventualnoj inicijativi Odbora za nacionalnu sigurnost. Prijetilo je stoga da Turudićeve eskapade o praćenju prekrije zaborav, a da on nastavi po starom.

Nasreću, ministar Orsat Miljenić je rekao: E, nećeš majci… I sam je podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja koji je zlouporabio položaj i ovlast kako bi protuzakonito nadzirao Turudića. To je jamstvo da će sučeve tvrdnje biti istražene, što je Turudić pokušao izbjeći.

  A kad postupak, nadamo se brzo, okonča, puni će smisao dobiti nedavna izjava Đure Sesse, predsjednika Udruge sudaca, koji je upozorio da će, pokažu li se istinitim Turudićevi navodi, to biti zastrašujuća spoznaja, ali i da će on »morati snositi konsekvence i svu moguću odgovornost«, ako se ustanovi da je faktično obmanjivao javnost. Dakle, Turudić bi mogao i ostati bez posla, a svakako postati nerelevantan, i dosta prije moguće smjene vlasti. Baš kao i Linić.