Tribina ''B'' Darka Pajića

R. Gorsic / CROPIX

Ne postoji zakonska podloga i zaštita birača da njihovo povjerenje neće biti izigrano. Preostaje tek tragikomična opcija ako se prije izbora svakog kandidata priupita hoće li dati ostavku završi li slučajno u zatvoru. Tek toliko da znamo na čemu smo

Htjeli biste posao? Ništa posebno ambiciozno. Ni ekskluzivno plaćeno. Recimo portira ili trgovca, da dalje ne nabrajamo. Trebat će vam puno različitih potvrda i dokumenata. Jedan od njih je i potvrda o nekažnjavanju. Jer se poslodavci vole osigurati unaprijed. Vole oni znati i ono na što nemaju pravo. Recimo, vaše bračno stanje i namjeravate li rađati ako ste ženskog spola. Tek toliko da znaju s kim imaju posla. Jer je bolje da vas eliminiraju na vrijeme, nego se poslije mučiti s otkazima, Zakonom o radu ili sindikatom ako takav postoji. U svijetu rada, onom pravom kapitalističkom ili na divljem balkanskom tržištu, stvari su tako ustrojene da je čovjek na razini robe ili roba.   I tu dolazimo do paradoksa pretjerane zaštite radnih prava ljudi koji su izabrani na izborima i na temelju toga došli do funkcija. Bilo zastupnika u Saboru, načelnika, gradonačelnika ili župana. Oni su svoje radno mjesto zaslužili na temelju povjerenja birača. Međutim, kad to povjerenje izigraju, budu optuženi, pritvoreni ili čak osuđeni, oni svejedno zadržavaju svoje radno mjesto. Po zakonu i legalno. Tu se malo što može učiniti osim izmjene zakona koji to omogućavaju.   Marina Lovrić Merzel jučer je izašla iz pritvora nakon što je mjesecima u zatvoru formalno bila sisačko-moslavačka županica. Nju se jednostavno nije moglo smijeniti niti suspendirati. Nitko precizno ne zna koliko je i je li uopće utjecala na upravljanje županijom iz zatvora, ali se zna da je imala sastanke sa svojim zamjenikom. I da nije bilo pat-pozicije u koju je dovedena, jer je ostavka bila uvjet za puštanje iz pritvora zbog utjecaja na svjedoke, ona vjerojatno nikada svojom voljom ne bi ni otišla s čela Sisačko-moslavačke županije. Ali se po zakonu ima pravo aktivirati u Saboru i tu baš nitko ne može ništa učiniti. Naprosto, stvari zakonski tako funkcioniraju.   Kod Željka Sabe, bivšeg vukovarskog gradonačelnika stvar je donekle slična. On se pod optužbom za potkupljivanje gradskih vijećnika sasvim normalno i legalno ponovno natjecao na lokalnim izborima i malo mu je falilo da ponovo bude izabran. Tako da bismo sada imali još jedan slučaj kao što je onaj Marine Lovrić Merzel. Jer je Sabo, iako mu je nepravomoćno odrezano 16 mjeseci zatvora zbog potkupljivanja političkih suparnika, također mogao upravljati Vukovarom iz zatvora. Otkaz čelnici lokalne samouprave ne mogu dobiti, izuzev u slučaju smrti, pravomoćne presude i one posljednje opcije – ako sami odluče dati ostavku.   Takvo stanje bi moralo biti neodrživo. U Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi stoji i to da u slučaju duže odsutnosti ili spriječenosti načelnika, gradonačelnika ili župana zamjenjuje zamjenik, kojemu ovi mogu povjeriti i određene poslove iz svog djelokruga uz napomenu da i tada ne prestaje odgovornost načelnika, gradonačelnika ili župana za te iste poslove. Ljudi su po Zakonu nedodirljivi, a to pak znači da je tako nakaradan i nadasve loš Zakon potrebno mijenjati.   To se ove godine i pokazalo upravo nakon optužbi i pritvaranja Marine Lovrić Merzel i Željka Sabe. Oni nisu jedini, ali se svejedno ništa u bližoj budućnosti neće mijenjati. U hrvatskoj politici ne postoji nikakva inicijativa u tom smislu. Postoji visoka razina solidarnosti i oni neće raditi protiv sebe. Prije bi se reklo da tako manjkav Zakon s faraonskim ovlastima lokalnih vlastodržaca nije slučajno usvojen.   Bilo bi sasvim normalno i moralno da svakome od njih uslijedi automatska suspenzija sa svih dužnosti ukoliko su optuženi za bilo koju vrstu kriminala i protiv njih se vodi spor. Već u tom trenutku su izigrali povjerenje birača. Ne bi smjeli biti u mogućnosti niti aktivirati saborski mandat. Jer je smiješno misliti da Marina Lovrić Merzel s mjesta saborske zastupnice ne može utjecati na svjedoke. Barem jednako kao da je županica.   Takvo rješenje uopće ne bi bilo rigidno, već bi uvelo veće standarde demokracije i visoke kriterije za svakog tko želi biti izabrani predstavnik državne ili lokalne vlasti. A ukoliko bi se ispostavilo da je optužba oborena na sudu, te je pojedini dužnosnik nevin, dobio bi pravo na sve uskraćene plaće pod suspenzijom. Inače, te plaće slobodno mogu ostati u državnom ili lokalnom proračunu.   Svi su izgledi da taj film nećemo gledati. Za razliku od djelatnika u bilo kojoj privatnoj firmi oni mogu nekažnjeno ne dolaziti na posao. Mogu biti opravdano odsutni i plaću zarađivati u Remetincu. Ne postoji zakonska podloga i zaštita birača da njihovo povjerenje neće biti izigrano. Preostaje tek tragikomična opcija ako se prije izbora svakog kandidata priupita hoće li dati ostavku završi li slučajno u zatvoru. Tek toliko da znamo na čemu smo. I s kim imamo posla pred biračkom kutijom.

Zakon o lokalnim ''faraonima'' treba mijenjati