Odlukom da sniženim porezima poveća plaće, Vlada je neizravno priznala da njezina politika štednje ne daje rezultate, ni u smanjenju državnih dugova, niti u gospodarstvu. Naprotiv, posljedice višegodišnjeg stiskanja javne i osobne potrošnje su porazne
Odlukom da sniženim porezima poveća plaće, Vlada je neizravno priznala da njezina politika štednje ne daje rezultate, ni u smanjenju državnih dugova, niti u gospodarstvu. Naprotiv, posljedice višegodišnjeg stiskanja javne i osobne potrošnje su porazne. Gospodarstvo i zaposlenost već šest godina beznadno padaju, a javni dug vrtoglavo raste. Banski dvori sada žele potaknuti potrošnju, makar i putem malog povećanja plaća, vjerujući da će veća potražnja pomoći rastu gospodarstva. Bilo je i vrijeme da se netko konačno sjeti kako ekonomiju Hrvatske pokreću i njezini građani, a ne samo kapital i investitori. Ako se građanima ne povećavaju primanja i kupovna moć, gospodarstvo ne može naprijed.
Čak 60 posto hrvatskog BDP-a izravno ovisi o osobnoj potrošnji. Unatoč tome, Vlada i HNB nad time zatvaraju oči. Ponavljaju apsurdne tvrdnje da će gospodarstvo iz recesije izvući investicije ili izvoz – netko iz inozemstva. Nitko neće investirati ako kupci siromaše. Hrvatska poduzeća ne mogu očekivati veću prodaju u inozemstvu, jer siromaši i većina građana u EU. Ta topla voda odjednom je otkrivena ne samo u Banskim dvorima, nego i u EU. Prvi čovjek Europske središnje banke (ESB) Mario Draghi također je najavio mjere za poticanje potražnje, obećavši tiskanje novca, veće kredite gospodarstvu i kupovanje državnih dugova, kako bi prekinuo padanje najvećih europskih ekonomija u deflaciju i novu recesiju.
I Dragi je time neizravno priznao da je politika štednje jalova. Uostalom, gospodarstvo Grčke – u pet godina provođenja stroge štednje – palo je za četvrtinu, a javni dug povećao se sa 120 na 180 posto BDP-a, iako su EU i MMF dali Ateni 250 milijardi eura kredita i otpisali joj više od 100 milijardi dugova. Slični trendovi muče većinu članica EU, pa nije čudno što je u Francuskoj prije dva tjedna pala vlada. Europske prijestolnice na čelu s Parizom traže popuštanje u rezanju potrošnje. »Spiegel International« piše da europski partneri »sve više izoliraju Angelu Merkel zbog politike štednje« koju Berlin diktira cijeloj Europi.
Očito, sazrijevaju stvari za zaokret u EU i Hrvatskoj. Treba ipak pričekati i vidjeti koji će se od poteza prvog čovjeka ESB-a zaista ostvariti, jer monetarno popuštanje nije po volji Njemačkoj. Ako mjere ESB-a za poticanje potražnje budu slabe, rezultat će izostati. Ni sićušno povećanje plaća u Hrvatskoj neće dati ploda, jer za izlazak zemlje iz krize nužno je daleko jače angažiranje države i središnje banke. HNB uglavnom šuti, kao da ga se šestogodišnja kriza ne tiče. Kad države i gospodarstva padnu u vrtoglavo visoke dugove, deflaciju i recesiju, potrebni su im jaki, djelotvorni lijekovi. Poznati su iz novije povijesti zapadne Europe i SAD-a. To su monetarno popuštanje u državnim središnjim bankama, jačanje represije nad privatnim financijskim sektorom, masovno otpisivanje dugova i oštro povećanje poreza najbogatijim građanima. Novca u Hrvatskoj i svijetu ima u izobilju, kao nikad u povijesti, ali nikad nije bio lošije raspoređen. Ako se Vlada zaustavi samo na malom povećanju plaća, ličit će na kućanicu koja sušu u povrtnjaku želi riješiti s tri kapi vode.
