Stranka ORaH leti u nebo. Kad ju je lani osnovala skupina politički anonimnih debitanata na čelu s Mirelom Holy, koja je kod Milanovića zglajzala na onom neopreznom mailu, valjda se ni u najluđim snovima nisu nadali ovako velikom i ekspresnom uspjehu. 

   OraH je već dobacio do 15 posto podrške, što je ogromno kada SDP dobiva 17 i pol, a HDZ 25,9 posto. Do parlamentarnih izbora još ima dosta, a politički novak, koji je za mantru uzeo kovanicu »održivi razvoj«, već je za petama vladajućoj stranci čiji premijer sjedi u Banskim dvorima. Nisu uspjeli izbrojiti ni cijelih deset mjeseci od registracije ORaH-a, a pola biračkog tijela im je preotela njihova bivša ministrica kojoj nitko od njih nije davao ni pet posto šanse za ikakav spomena vrijedan samostalni uspjeh. 

   A zbog popularnosti Holičine družbe, koju je upravo napustila jedna jedina barem u Zagrebu iole poznata osoba Andrea Feldman, žena Ive Banca koji se, zajedno s Karamarkom i Čičkom, posvetio misiji svetog rata protiv Tita i komunizma, prilično se već ustrtario i HDZ. 

   Šećer na kraju je, dakako, vijest da se Mirela Holy, kao apsolutna zvijezda lijeve scene, upravo izravnala s Ivom Jospovićem iako on momentalno iskače iz svake paštete u zaletu za predsjedničke izbore. U anketi Crodemoscop ona je, isto kao i Jospović, dobila 65 posto podrške. Milanović i Karamarko, s njihovih 23 i 22 posto, više joj nisu ni do pasa.

  Sva tumačenja ovog hrvatskog političkog čuda smo već čuli i ona su u osnovi točna. 

   Birači SDP-a i Kukuriku koalicije su ogorčeni i dezorijentirani jer je njihova vlast podbacila i sada sve svoje nade upravo fanatično sele k Mireli Holy. Predali su se vjerovanju da u tom ORaH-u znaju kako će zauzdati surovu vlast novca i moći u kojoj velika riba nesmiljeno proždire malu ribu i izboriti se za one prave, starinske, socijaldemokratske vrijednosti koje su odjednom ponovno na velikoj cijeni kod ovdašnjeg generalno deziluzioniranog općinstva koje je, prije samo 24 godine, onako razdragano klicalo osloboditeljskom ulasku kapitalizma na naša raskriljena vrata. 

   Istupajući sve češće i sa sve više samopouzdanja, Mirela Holy doista, reklo bi se svjesno, razigrava maštu oko toga da ona i njen OraH znaju tajnu kako će zaštititi malog čovjeka od pauperizacije i svih ostalih sila uništenja i prestrojiti Hrvatsku u kapitalizam sreće koji nosi ljudsko lice i cvijet u kosi. 

   Tu bi, međutim, moglo biti teških razočaranja. 

  Sve je prilika da te čete poklonika ORaHa vide u toj ekipi i njezinoj Velikoj svećenici ne ono što stvarno jest, nego ono što žele vidjeti. A time ne samo da zavaravaju sebe, nego stavljaju težak teret na leđa stranci koja to još nije imala vremena postati. 

   Nevolje može namirisati svatko tko baci oko na njihov gospodarski program za koji je glavna neka gospođa Ljiljana Katičić, ekonomistica po zvanju, koja radi kao šefica financija u državnom Zrakoplovno-tehničkom centru i koja je nekidan nadahnuto izjavila: »Održivi razvoj je moj svjetonazor.« 

   Jerbo, prema ORaH-ovom programu, ključ našega spasa su »mali subjekti« koji proizvode, recimo, solarne panele, ili vraćaju na tržište rabljene automobile, zatim proizvođači ekološki uzgojene hrane, onda turisti koji do naših ljepota dolaze vlakom ili brodom te kravice koje pasu na zelenim livadama. 

   Lijepo je to i slatko, ali nerealno, nedovoljno i naivno. Za OraH bi bilo puno bolje da ih nije iznenadila tolika sreća.