Naravno, teško je ovdje reći je li se iz HDZ-a izravno i operativno upravljalo djelovanjem Stožera za zaštitu digniteta hrvatskog Vukovara ili se radilo samo o generalnom političkom pokroviteljstvu. Mada opet, samo nekoliko dana prije nego što su krenuli sakupljati potpise za referendum vrhuška stožera posjetila je zastupnički klub HDZ-a gdje su se među ostalim susreli i s vodećim pravim umovima HDZ-a – Vladimirom Šeksom i Davorinom Mlakarom.

  Ako je već HDZ-ovu priču oko ćirilice odlučio iskoristiti za dnevno pragmatične političke svrhe – zanemarimo na trenutak koliko je to neodgovorno bez obzira što je od rata prošlo već skoro 20 godina – sve se to čini se moglo napraviti na puno pametniji način. Naime, bez obzira na gore spomenute političke dobitke na lokalnim i europskim izborima, glavni je HDZ-ov cilj ipak pobjeda na parlamentarnim izborima koji će se održati krajem sljedeće godine.

  A tu ipak vrijede druga pravila. Kao prvo odaziv će biti puno veći što znači da će na birališta izaći onih 20 ili 30 posto neodlučnih birača. Onih koji nisu automatski vezani za jednu od dvije dominantne hrvatske političke opcije, i koji u krajnjoj liniji odlučuju ishod izbora. A njih sigurno nisu privukle slike koje su dolazile iz Vukovara gdje se čekićem razbijaju dvojezične ploče. I gdje se događaju prosvjedi na kojima se mogu čuti i izjave pomalo zaboravljene tvrdoće. U dijelu Hrvatske koji nije previše osjetio rat on je u ovih dvadesetak godina, ipak pao u drugi plan i teme vezane za njega nisu na vrhu liste prioriteta ljudi koji tamo žive.

  Međutim, naravno da su i tamo ljudi osjetljivi na nepravde. I sigurno je da bi primjerice sa razumijevanjem reagirali na istupe oca kojem su u obrani Vukovara poginula dva sina, a koji se sada, razočaran i ogorčen činjenicom da za to nitko nije kažnjen, protivi uvođenju ćirilice. Ali oni od njega nisu čuli njegovu tragičnu priču. Od njega su vidjeli samo leđa i ruku koja čekićem razbija dvojezičnu ploču na onom prvom i najžešćem vukovarskom prosvjedu. Umjesto simpatija i sućuti većina ljudi koji su gledali ove snimke na televiziji mogla su osjetiti samo nelagodu pred fizičkim nasiljem.

  Na ovom primjeru vidi se koliko je HDZ promašio. Umjesto mekanog pristupa i simpatija prema Stožeru i vukovarskim stradalnicima, a one bi se sigurno prenijele i na HDZ koji se prikazuje kao njihov glavni zaštitnik, većina neutralnih građana iz svih ovih događanja ipak nije mogla zaključiti da je tu Karamarkova stranka neki preveliki pozitivac. I da je vrijedna da joj se zbog toga daju glasovi. Kada se već krenulo osvajati glasove na Vukovaru i ćirilici, što samo po sebi i nije baš previše odgovorno, HDZ je iz svega mogao izvući puno puno više. Kad se već nije htjelo odigrati razborito i napraviti politički dogovor, predstavnici srpske manjine nisu bilo sto posto protiv njega, da se amandmanima na Ustavni zakon o pravima manjina zaista odgodi primjena dvojezičnosti u Vukovaru. I onda na tome pokupiti političke bodove prikazavšti se kao stranka koja na razborit način štiti nacionalne interese. Bilo bi tu puno više političkih bodova nego što ih se dobilo razbijanjem dvojezičnih tabli