Iako referenduma o ćirilici neće biti nitko se u Vukovaru ne bi trebao osjećati povrijeđeno ili poraženo zbog jučerašnje odluke Ustavnog suda. Riječ je o činu s kojim Hrvatska pokazuje da želi biti civilizacijski napredno društvo i njegovati jednakost i jednakopravnost među svim njezinim građanima, pa tako i pripadnicima nacionalnih manjina. Ne samo u Vukovaru i ne samo prema Srbima, već apsolutno svima. I Talijanima u Istri, Mađarima, Romima, Albancima, svima ostalima, svima jednako. Stoga odluku Ustavnog suda treba pozdraviti i pokušati iz nje nešto naučiti, a onda i primijeniti u svakodnevnom životu.  

Vrijedan je nauk u obrazloženju odluke Ustavnog suda, jer upravo smjernice Ustava govore o potrebi da budemo bolji ljudi, spremniji prihvatiti različitost i poštovati individualna, ali i kolektivna prava manjina. Vidjeti i vrednovati čovjeka prije svega, a ne naciju, vjeroispovijest ili boju kože. 

Ustavni sud je zaključio da je neustavno snižavati prava manjinama kad je riječ o službenoj uporabi drugog jezika osim latiničnog pisma. Nema razloga dozvoliti to pravo isključivo manjinama čiji udio u stanovništvu prelazi 50 posto kao što su tražili zagovaratelji referenduma o ćirilici. Nema razloga zato što je Hrvatska demokratska država u kojoj najviše vrednote ustavnog poretka predstavljaju upravo nacionalna ravnopravnost, poštovanje prava čovjeka, ljudskih prava, kao i vladavine prava. Sve to piše u Ustavu. I dobro je te vrijednosti imati na umu. 

Odluka Ustavnog suda istovremeno predstavlja i putokaz u razvoju direktne demokracije. Ukazuje na potrebu regulacije pitanja o kojima se građani na referendumu mogu izjašnjavati. Prije svega to ne smije biti moguće kad je riječ o zadiranju u prava manjina ili u ljudska prava. Potrebno je također mijenjati i zakonske uvjete za raspisivanje referenduma, koji su u Hrvatskoj rigorozni kao malo gdje u svijetu, jer gotovo nigdje nije neophodno imati tako veliku podršku (minimalno 10 posto potpisa birača od ukupnog broja, što je više od 400.000). Tada će referendumi dobiti puni smisao. A to je važno i zato što nas već ove jeseni čekaju dva vrlo važna pitanja. Inicijativa o uvođenju preferencijalnog glasovanja na izborima inicirana od Udruge »U ime obitelji«, te izjašnjavanje o referendumu protiv monetizacije autocesta, kojeg organiziraju sindikati i udruge civilnog društva. Obje su inicijative važne i dobro argumentirane. Prvi bi referendum dokinuo ili barem umanjio stranačku autokraciju i korupciju, te omogućio kvalitetniji izbor ljudi, koji će od birača dobiti povjerenje na svim razinama vlasti u RH. Drugi bi konačno mogao stati na kraj rasprodaji svega što vrijedi u Hrvatskoj. 

Građani su izdvajali za autoceste, pa imaju pravo odlučiti o njihovoj sudbini, bez obzira na stavove vladajuće političke elite. Tim više što su neke od najvažnijih hrvatskih tvrtki šaptom pale, privatizirane i prodane u direktnim pregovorima predstavnika državne vlasti, a da to ništa dobrog nije donijelo Hrvatskoj. Dovoljno je samo pogledati primjer Ine.

Direktna demokracija stoga predstavlja šansu za stvaranje bolje Hrvatske. Koju potiče i odluka Ustavnog suda jer jasno govori: DA ćirilici, DA toleranciji, DA suživotu. Važno je samo tu poruku razumjeti. Koliko god bilo teško, pogotovo u Vukovaru.