Potpuno predvidivo za zemlju niske političke kulture kao što je naša, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić dobiva za svoj skandalozni politički intervju u subotnjem Večernjem listu i dosta pohvala. 

   Komentari ispod tekstova o revolveraškom ispadu visokog pravosudnog dužnosnika koga su svojedobno doslovno izmislili Sanader i Šeks, da bi zbog njega Škare Ožbolt ekspresno odletjela s ministarske funkcije, pokazuju da mu podrška stiže mahom iz onog dijela javnosti kome su potpuno nepoznati čak i bazični standardi sudačke etike pa Turudića doživljava kao velikog frajera zato što je napao Milanovića i solidarizirao se sa zviždanjem vlastima u Kninu. 

   Jako puno o nama govori to što ta baš krajnje neuka margina društva, s kakvom se svuda na svijetu mora računati naprosto po zakonu Gaussove krivulje, kod nas uopće nije mala kao što bi trebala biti. 

   Ali još nas neusporedivo više kompromitira to što je na stranu suca Turudića, koji se, bez ikakve zadrške i samokontrole, lansirao ravno u izbornu kampanju na strani HDZ-a, spremno stao i Đuro Sessa, sudac Vrhovnog suda koji je ujedno i predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, pa time, što god da kaže, uvijek govori i u ime svih svojih kolega. 

   Treba naglasiti da – i s obzirom na naš zakon, a i na preporuke iza kojih u Hrvatskoj stoje upravo udruga sudaca i Vrhovni sud, a u demokratskom svijetu doslovno sve organizacije koje personificiraju sudačke elite – nema nikakve sumnje da i Sessa, a Turudić, apsolutno znaju kako se smije i mora ponašati sudac. 

  Očito je, međutim, da im se za to ili fućka, ili da smatraju kako će im se kršenje pravila mnogo više isplatiti. 

   Dakle, svaki politički angažman sudaca osim, naravno, sudjelovanja na izborima, ograničava prvenstveno Zakon o sudovima koji im eksplicitno zabranjuje da budu članovi političkih stranaka. Među etičkim načelima koja stoje na webu Hrvatske udruge sudaca stoji da ‘sudac, u obavljanju svoje dužnosti, ali i izvan suda, mora čuvati svoje dostojanstvo, dignitet, neovisnost i nepristranost’ te da sumnju u pristranost ni na koji način ne smije izazivati svojim ponašanjem ni u sudnici, ni u privatnom životu. 

   I Kodeks sudačke etike, što ga je 2006. godine donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, nalaže da sudac uvijek promiče ugled sudačkog poziva i položaja i u javnim istupima te kroz pisanu i izgovorenu riječ. 

   S obzirom na to da je Hrvatska članica EU, Turudića, Sessu i sve ostale suce obavezuju i europski dokumenti koji su, što se tiče pravila o političkoj apstinenciji sudaca, potpuno nedvosmisleni. 

   U opširnim Standardima ponašanja u pravosuđu koje je 2002. godine u Strasbourgu donijelo Savjetodavno vijeće europskih sudaca (CCEJ), piše ovako: 

   »Poštujući pravo na pošteno suđenje i legitimna očekivanja javnosti, suci se moraju suzdržavati od svih političkih aktivnosti jer to kompromitira njihovu nepristranost.« 

  I Kodeks ponašanja američkih sudaca zabranjuje sucima ne samo političko djelovanje nego i političke govore te »javno opredjeljivanje ili ograđivanje sudaca od političkih opcija«.

   Vašarski istup suca Turudića i Sessino povlađivanje takvom ludovanju morali bi, prema tome, inicirati jasan odgovor i ispriku struke, dakle Državnog sudbenog vijeća, sudačke udruge i drugih profesionalnih kanala, ako ta struka misli da je itko igdje shvaća iole ozbiljno.