Česta ljetna tema »ima li trećeg puta za nas u svijetu politike« ove je godine zasad zamijenjena raspravom o promjenama izbornog zakonodavstva, prije svega onoga za parlamentarne izbore. Da model nije dobar jer minorizira, zapravo marginalizira birača znano je i prigovoreno poodavno.

U javnosti nastaje nešto nalik na raspravu o toj važnoj temi, ima tu ozbiljnih pokušaja, argumentiranih istupa, ali dosadašnja rasprava otkriva i koliko dio onih na koje se izborni zakoni izravno odnose i koji o njima ovise, a to je dio političara, slabo razumije tu temu.

Od nekoliko mogućih načina rješavanja tog problema javnosti se, čini se, najviše sviđa uvođenje preferencijalnog glasa i na parlamentarnim izborima. Njega trenutačno zagovaraju gotovo svi među onima koji bi uopće nešto mijenjali, pa se pojedini glasovi koji bi radije da se uvede kombinirani izborni sustav jedva i čuju.

Nakon što su izbori za Europski parlament dva puta provedeni preferencijalni glas postao je pravi hit s tendencijom da postane evergreen, iako hrvatski sustav u praksi barata tek najprimitivnijom varijatnom takvom tipa ostvarivanja biračkog prava.

Razlog za popularnost takvog tipa glasanja je jednostavna: birač doista ima nešto veću ulogu nego li u postojećem sustavu na parlamentarnim izborima gdje odlučuje samo o listi, a takav je glas i zgodan jer se njime može (posebno u ovoj primitivnoj varijanti kakva je u Hrvatskoj) kinjiti stranačke čelnike, posebno Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka.

Oni su nezainteresirani za promjene izbornog sustava, svakako u tom smjeru, jer bi broj preferencijalnih glasova pokazao koliko su slabe njihove pozicije u narodu, oni bi na izborima bili osramoćeni i zbog toga oni tako nešto naprosto ne žele, argument je koji se često posljednjih tjedana koliko traje rasprava izgovara.

S obzirom da se dosad ni jedan niti drugi nisu izjasnili što uopće misle o ideji da se na bilo koji način dorađuju izborno zakonodavstvo i sustav, prostora za to da ih se kinji tom prijetnjom (za koju je upitno bi li se baš tako dramatično realizirala na izborima) i da im se poručuje da su de facto obojica slabići i kukavice jer se boje izborne blamaže ostavljaju sasvim dovoljno. 

  Druga je simptomatična pojava s preferencijalnim glasom to što su ga prigrlili iz malih stranaka pri čemu posebno treba apostrofirati one iz vladajuće Kukuriku koalicije. Dokument GONG-a »Novo izborno zakonodavstvo« potpisom su podržali svi saborski zastupnici HSU-a i sedam od 14 zastupnika HNS-a i založili su se za preferencijalni glas.

To je nešto poput radosnog kopanja vlastitog političkog groba. U slučaju uvođenja biračkih preferencija na parlamentarnim izborima i ostanka tih stranaka u koaliciji s SDP-om njima bi se otvorio put u propast, čak i uz pretpostavljeno smanjenje preferencijskog praga koji je sada deset posto.

HNS kao druga po snazi stranka koalicije na izborima za Europski parlament nije se ni prošle ni ove godine uspjela organizirati da pogura svog kandidata Jozu Radoša na temelju tako prikupljenih glasova. Prošle je godine Radoš osvojio 6,84 posto, odnosno 16.263 glasa, a ove još manje, tek 5,61 posto, odnosno 15.478 glasova. Za HSU izborna matematika još je nepovoljnija. 

   SDP kao stranka po svemu sudeći ne želi ništa mijenjati. Žele to tek neki pojedinci iz te stranke, ali oni svoj stav neće uspjeti nametnuti stranci. HDZ ne zna što želi što je demonstrirao i potpredsjednik Sabora iz te stranke Željko Reiner. On bi izborno zakonodavstvo počeo mijenjati promjenom broja zastupnika iz dijaspore, iako je za to nužno promijeniti Ustav.

U raspravi smo mogli čuti i bizarne prijedloge poput one Mirele Holy o uvođenju muških i ženskih lista u slučaju da se uvede preferencijsko glasanje. Glasova koji traže izmjene, dopune, dorade, poboljšanja, promjene izbornog zakonodavstva je mnogo, ali oni koji bi se trebali najglasnije očitovati (pa makar kazati da ne žele ništa mijenjati), a to su SDP i HDZ zasad izbjegavaju išta konkretno reći. 

  No, ta stvar s izbornim zakonodavstvom mogla bi biti mnogo jednostavnija nego što se trenutačno čini: ako ga neće htjeti mijenjati stranke, promijenit će ga »U ime obitelji« na referendumu.